344 Slavia 83, 2014, seš. 3
nachzime jejich plnć pieklady do polštiny, samozicjme s iidaji o rukopisech, jejich
autorech, pokud jsou znami, a odkazy na edice origindlii, jichž bylo vjužito. Jsou
rozdčleny do tri oddili: hagiografie, hymnografie a posleze lidove legendy a memority
z okoli Ochridu, jež rozhodnč piedstavnji rozkošne
Posuzovany polsky sbornik je pitvabna knižka. Scručnč shrnuje zakladni iidaje o po-
jednavanćm tćmatu, poskyne čtendfi v polskćm prekladu všechny k nčmu dochovanć
testy, a dobie se čte
Vladimir Vavšinek
Mateo Žagar: Uvod u glagoljsku paleografiju 1 (X.iXI. stoljeće).
i jezikosovlje, Zagreb 201, 81 s, ISBN 9789337967005
titutza hrvatski e
Od sastavljanja prve glagoljske paleografije - rasprave Vatroslava Jagića Glago
ličeskoje pismo, objavljene 1911. u trećem svesku opsežne Zinciklopedije slavenske filologije —
proteklo je više od jednoga stoljeća, no u slavistici još uvijek ne postoji moderan paleo-
grafški priručnik oblikovan na suvremenim teorijskim i metodološkim načelima u čijem:
bi fokusu bilo najstarije slavensko pismo. Tu je prazninu pokušao popuniti Mateo
Žagar, čija je knjiga Uvod u glogoljsku paleografiju 1 zamišljena kao uvodni dio trilogije
o glagoljskome pismu. Dok je prvi dio posvećen temeljnome korpusu staroslavenske pis
menosti - tekstovima iz X. i XI. stoljeća, drugi svezak fokusirat će hrvatske glagoljske teks-
tove srednjega vijeka do pojave tiskarsta, dok će u trećem biti obrađeni novovjekovn
hrvatskoglagoljski tekstovi od pojave tiskarstva do XX. stoljeća.
"Autorova težnja za unosom suvremenih znanstvenih pogleda u proučavanje tradi-
cionalnih paleoslavističkih tema došla je do izražaja još u njegovoj knjizi Kako je ikam tekst
Bašćanske ploče (1997), u kojoj je postojeće rasprave o tematskoj i strukturnoj neujed-
načenosti Bašćanske ploče pokušao razriješiti uvođenjem nove perspektive oblikovane na
postavkama suvremene tekstne lingvistike, i to ponajprije njemačkoga govornog podrui
i isključivo njega. Interes za cjelokupan proces nastanka teksta rezultirao je
torovom specijalizacijom za sferu pisanja, odnosno određenjem ustavne
cljnim istraživačkim fokusom u njegovu doktorskome radu, a nov teorijski
i metodološki okvir predstavio je i temeljito obrazložio u svojoj knjizi Grafolingvistika sred
njevjekovnih tekstova (2007). Upravo njega primjenjuje i u posljednjoj objavljenoj knjizi.
Uvod u glagoljsku palevgrafiju 1 (X. i XI. stljeće) strukturiran je u osamnacst poglavlja,
kojima prerhodi JProslovgdje auor naznačuje ukratko novost svojega pritupa u odno-
su na prethodn
zanire, kji obasiže 483 biblogračik edinice, odsuriihi_Mlasćčih' izdanja.me do nov
jih i suvremenih pristupa i rasprava, pokrivajući čitav slavenski prostor, ali i relevantna
izdanja na neslavenskim jezicima (njemačkom, engleskom, francuskom, talijanskom).
U uvodnome poglavlju, naslovijenu Jezikoslono utemeljenje (slavenske) paleo-
grafije“, autor_prikazuje različitost između tradicionalnih shvaćanja paleografije kao
pomoćne povijesne znanosti i suvremenih pristupa, gdje je naglasak stavljen na pisanje
kao proces, a ne na samo pismo kao gotov proizvod, zbog čega se u razmatranje uključi
je širi kontekst: konkretni društveni unjeti u kojima se pojedina pismenost razvija(la),
raspoloživost materijalnih sredstava i drugi povijesno-kulturološki čimbenici. Upravo tu
potrebu za kulturološkim uokvirivanjem Žagar smatra temeljnim standardom palcograf
skoga opisa.