Glagoljica.hr

120 |

Iz sintakse Kožičićeva Misala hruackoga

glagoljskih tekstova iz 12. i 13. stoljeća Milan Mihaljević utvrdio da su najveće
neujednačenosti među fragmentima zastupljene upravo na sintaktičkoj razini
[MIHALJEVIĆ 2006: 221|. Posljedica je to naime činjenice da su u njima, osim
utjecaja starocrkvenoslavenskoga i starohrvatskoga (čakavskoga) jezika, za-
stupljeni i jezični utjecaji predložaka s kojih su hrvatskoglagoljski tekstovi
prevođeni: grčkoga i latinskoga.

Tekstovi prevedeni s grčkoga predloška naslijeđeni su iz razdoblja staro-
crkvenoslavenskoga jezika, a njihova prva redakcija datira u početak 12. sto-
ljeća, otkad možemo pratiti prilagodbu prema latinskoj Bibliji [REINHART
1990)|, no ne provodi se u jednakoj mjeri u svim misalima. Najbrojniji prije-
vodi s latinskoga jezika potječu iz 14. i 15. stoljeća, koja se smatraju zlatnim
dobom hrvatskoga glagoljaštva [MIHALJEVIĆ, REINHART 2005: 40|. Među
hrvatskoglagoljskim misalima posebno mjesto zauzima Misal hruacki? Šimu-
na Kožičića Benje, prvi hrvatski misal s misnim čitanjima posve uređenima
po latinskoj Bibliji [CEKOVIĆ, SANKOVIĆ, ŽAGAR 2010: 138|. Kožičićeva
odstupanja od dotadašnje hrvatske crkvenoslavenske tradicije posljedica su
sustavna redigiranja prema latinskome, pri čemu se Kožičić služio nekim
onovremenim latinskim misalom, pretpostavlja se venecijanske provenijen-
cije [BENVIN 1988: 159; ŽAGAR 20128: 116). Dosadašnjim je istraživanjima
dokazana osmišljenost i uređenost Kožičićeve koncepcije književnoga jezika
(npr. [TOMAŠIĆ 2001; CEKOVIĆ, SANKOVIĆ, ŽAGAR 2010; ŽAGAR 20124;
ŽAGAR 20128; Kušrović 2012; Ceković, ErEROVIĆ 2012; MIHALJEVIĆ
2012]), no sintaktička je razina ostala izvan njihova dovida, stoga smo se
odlučili sustavnije posvetiti upravo toj jezičnoj razini. Participi pritom ostaju
ovdje izvan fokusa našega razmatranja zato jer smo se njima detaljnije bavili
drugom prilikom [ETEROVIĆ, VELA 2013).

Budući da se u njoj nalaze opširnija biblijska čitanja i iz Staroga i iz Novoga
zavjeta, istraživanje smo proveli na drugoj petini Kožičićeva misala (ff. 50r-
100v). Korpus je proširen ciljanom pretragom pojedine sintaktičke značajke i
u ostatku Misala ondje gdje je to bilo nužno zbog nedostatna broja primjera.
Služeći se metodom ovjerenom u recentnim istraživanjima jezika Misala hru-

* Ovdje rabimo lik hruacki naspram standardnojezičnoga hrvatski ponajprijeiz razloga
u skladu s varijantom naslova kakva dolazi u incipitu, gdje je latinicom (izuzev
slova #) zabilježeno MISAL HRUACKI, takav naslov za Kožičićev misal uvriježio u
literaturi, Naravno, u incipitu se latiničkim grafemom « bilježi fonem , što potvrđuje
lik frvacki, potvrđen u glagoljičkome kolofonu (f. 248v). Zanimljivo je da pridj
Imatski Kožičić u incipitu i kolulonu misala bilježi hrvacki primjenjujući fonološko
ijsko stapanje dentalnog okluziva fna dočetku
unutrašnjeg zatvorenog sloga s frikativom s a početku sufiksa u afrikatu c, pojavu
inače pisanim spomenicima rijetko potvrđenu [Lukežić 2012: 110]), dok u samom
tekstu misala u sličnim slučajevima primjenjuje morfonološko načelo (trahonitskoei.
enesaretskuii), U Knjižicama od žitija rimskih arhijerejov i cesarov, tiskanima samo š
dana nakon tiskanja misala, dotični pridjev nalazimo na istoj stranici (19v) jednom
zabilježen morfonološki (rvatski), drugi put fonološki (irvackim) [KoŽIČIĆ 2007: 190|

2013 Ne2