OCJENE 1 PRIKAZI SLOVO 61 (2011)

zbog kojih se ne može primiti sveti red, a potom kakvi bi trebali biti redov-
nici koji su ga već primili (kriposti). Ponovno se izdanje sastoji od dviju
knjiga. Za grafičko je uređenje i oblikovanje korica Knjižica zaslužan Frane
Paro, vrstan grafički stručnjak i istraživač tehnike hrvatskoglagoljskoga ti-
skarstva, koji je s akademkinjom Nazor surađivao i ranije u priredivanju
ponovnih izdanja djela Kožičićeve glagoljske tiskare. U prvoj je knjizi pre-
tisnut izvornik, za čiju je reprodukciju poslužio jedini sačuvan primjerak,
koji se čuva u Ruskoj nacionalnoj knjižnici u Petrogradu. U drugoj se knjizi
nalazi transkripcija predloška radi pristupačnosti i čitateljima nefilološke
struke. Predgovor Jurja Lokmera i uvodni tekstovi Anice Nazor donose se i
u prijevodu na ruski jezik.

Posebice je komplicirano pitanje jata, ne samo zbog dvojba o načinu
na koji se čitao u hrvatskoglagoljskim tekstovima već i zbog specifične
situacije u Kožičićevim izdanjima, gdje se rabi sasvim nedosljedno i — u
primjerima u kojima nije reflektiran u i — često interferira s grafemom e.
Priređivačica se opredijelila za zadržavanje jata na etimološkim mjestima i
ispravljanje u primjerima gdje se on pojavljuje umjesto etimološkoga e. U
transkripciji su ispravljene pogreške (glavninom tiskarske, npr. buda umje-
sto bluda, moguv umjesto mogut, u prijedlogu d umjesto v, straka umjesto
straha), a u popratnim se bilješkama navodi oblik koji se nalazi u izvorniku.
Status jata i procjena granice do koje se nešto (ne) može smatrati pogreškom
poseban su problem u istraživanju jezika Kožičićevih izdanja.

Transkripciji su dodani biblijski tekstovi na suvremenome hrvatskome i
dekreti na latinskome jeziku na koje se poziva u izvorniku, a bilješkama se u
transkripciji dodatno upozorava na ta mjesta. Uz to dodan je popis najčešćih
kratica i rječnik popularnoznanstvene naravi, koji zbog takve namjene nije
sastavljen prema uobičajenim leksikografskim uzusima, pa se natuknice ne
navode uvijek u kanonskome obliku. Zbog toga se kao natuknice pojavljuju
i participi (osobito kada nisu u priloškoj funkciji, npr. greduća, imej, mne-
juć, otejuć, slišeći, suć), genitivni oblik anaforičke (lične) zamjenice, kojim
se izriče posvojnost za 3. lice (jego) ili genitivni oblik danas izgubljene po-
kazne zamjenice prvoga stupnja deikse (sego).

Ocjenjujući da je »u ovome djelu jezik snažno prožet crkvenoslaveniz-

    

i,

mima«, Anica Nazor izdvaja staroslavenizme na grafematičkoj (dobro ču-
vanje vokalnoga /), morfološkoj (osobito deklinacija zamjenica i pridjeva,

340