OCJENE 1 PRIKAZI SLOVO 61 (2011) zbog kojih se ne može primiti sveti red, a potom kakvi bi trebali biti redov- nici koji su ga već primili (kriposti). Ponovno se izdanje sastoji od dviju knjiga. Za grafičko je uređenje i oblikovanje korica Knjižica zaslužan Frane Paro, vrstan grafički stručnjak i istraživač tehnike hrvatskoglagoljskoga ti- skarstva, koji je s akademkinjom Nazor surađivao i ranije u priredivanju ponovnih izdanja djela Kožičićeve glagoljske tiskare. U prvoj je knjizi pre- tisnut izvornik, za čiju je reprodukciju poslužio jedini sačuvan primjerak, koji se čuva u Ruskoj nacionalnoj knjižnici u Petrogradu. U drugoj se knjizi nalazi transkripcija predloška radi pristupačnosti i čitateljima nefilološke struke. Predgovor Jurja Lokmera i uvodni tekstovi Anice Nazor donose se i u prijevodu na ruski jezik. Posebice je komplicirano pitanje jata, ne samo zbog dvojba o načinu na koji se čitao u hrvatskoglagoljskim tekstovima već i zbog specifične situacije u Kožičićevim izdanjima, gdje se rabi sasvim nedosljedno i — u primjerima u kojima nije reflektiran u i — često interferira s grafemom e. Priređivačica se opredijelila za zadržavanje jata na etimološkim mjestima i ispravljanje u primjerima gdje se on pojavljuje umjesto etimološkoga e. U transkripciji su ispravljene pogreške (glavninom tiskarske, npr. buda umje- sto bluda, moguv umjesto mogut, u prijedlogu d umjesto v, straka umjesto straha), a u popratnim se bilješkama navodi oblik koji se nalazi u izvorniku. Status jata i procjena granice do koje se nešto (ne) može smatrati pogreškom poseban su problem u istraživanju jezika Kožičićevih izdanja. Transkripciji su dodani biblijski tekstovi na suvremenome hrvatskome i dekreti na latinskome jeziku na koje se poziva u izvorniku, a bilješkama se u transkripciji dodatno upozorava na ta mjesta. Uz to dodan je popis najčešćih kratica i rječnik popularnoznanstvene naravi, koji zbog takve namjene nije sastavljen prema uobičajenim leksikografskim uzusima, pa se natuknice ne navode uvijek u kanonskome obliku. Zbog toga se kao natuknice pojavljuju i participi (osobito kada nisu u priloškoj funkciji, npr. greduća, imej, mne- juć, otejuć, slišeći, suć), genitivni oblik anaforičke (lične) zamjenice, kojim se izriče posvojnost za 3. lice (jego) ili genitivni oblik danas izgubljene po- kazne zamjenice prvoga stupnja deikse (sego). Ocjenjujući da je »u ovome djelu jezik snažno prožet crkvenoslaveniz- i, mima«, Anica Nazor izdvaja staroslavenizme na grafematičkoj (dobro ču- vanje vokalnoga /), morfološkoj (osobito deklinacija zamjenica i pridjeva, 340