OCJENE 1 PRIKAZI SLOVO 61 (2011) šć, ju i ju, pri čemu su podebljanim slovima istaknuti skupovi predstavljeni u predlošku jednim grafemom. U transliteraciji su primijenjena neka suvre- mena pravopisna načela: vlastita se imena pišu velikim početnim slovom, spojnicom je označeno rastavljanje riječi na kraju retka, a radi lakšega je či- tanja obilježena i interpunkcija. Osobito je zanimljiv (doduše, nedosljedan) pokušaj pisara da palatale /, #i u grafiji predstave udvojenim nepalatalnim suglasnicima /, 7 i tako riješe dvoznačnost tih grafema. 'Nakon faksimila Knjige računa nalazi se dvanaest priloga. U prvome prilogu, Kronološki red zapisa, autor donosi kratak pregled zapisa o aktiv- nostima općine za svaku godinu. Slijede prilozi Abecedno kazalo prezimena i imena te Pregled župana, podžupana i ostalih »žudihov« koji se spominju u Knjizi. Nažalost, među prilozima nema abecednoga kazala mjesta, a ono bi bilo vrlo zanimljivo jer bi predočilo koliko je živa bila kulturna i druga komunikacija općine Roč s mnogim mjestima: Humom, Nuglom, Buzetom, Račicama, Semićima, Lanišćem, Sočergom, Lupoglavom, Pazom, Pićnom, Motovunom, Munama, Zadrom, Venecijom, Koprom, Trstom. Prilozi 4.— 10. posebice su važni za proučavanje gospodarske povijesti Roča; tablično su prikazane sve zabilježene cijene vina (po količini i vrsti: žban ili spud, novo ili staro vino), žitarica (pšenica, pšeno, ovas, miješano žito), sira i sku- te, živine (kozlić, janjac), peradi (kokoš) i kruha, a određuju se i novčane jedinice koje se u Knjizi računa spominju (libra, soldin, beč, toler, dukat, škuda, marka, ugrin, cekin, dupion). Za paleokroatističku (i hrvatsku crkve- noslavensku) grafematiku, osim same transliteracije, osobito su važna dva zadnja priloga: Ligature koje nalazimo u Knjizi i Skraćenice koje nalazimo u Knjizi. Nakon popisa izvora i literature kojima se služio autor priložen je sažetak na hrvatskome, talijanskome i engleskome jeziku. Kratice su u Knjizi računa mnogobrojne. Osim kontrakcija uobičaje- nih nakon probijanja korpusa omina sacra, kao što su dn za d(a)n, čka za č(ovi)ka, sna za s(i)na, često nije sigurno je li riječ o pogrešci (ispuštenom slovu) ili o kraćenju. Nije jasno zašto autor primjerice navodi intrštrmtra 206r (196r) među Skraćenicama, iako i sam u transliteraciji uskličnikom označava da je riječ o pogrešci, dok Bandrtolomć€ 205v (195v) navodi kao pogrešku. U izvornome se tekstu Knjige računa kontrahiranje ne provo- di po uobičajenim pravilima, pa nerijetko izostaje i relacijski morfem, kao u primjerima sršin > st(are)šin(a), kvadrn > kvad(e)rn(a). lako su suspen- 358