OCJENE 1 PRIKAZI SLOVO 61 (2011)

šć, ju i ju, pri čemu su podebljanim slovima istaknuti skupovi predstavljeni
u predlošku jednim grafemom. U transliteraciji su primijenjena neka suvre-
mena pravopisna načela: vlastita se imena pišu velikim početnim slovom,
spojnicom je označeno rastavljanje riječi na kraju retka, a radi lakšega je či-
tanja obilježena i interpunkcija. Osobito je zanimljiv (doduše, nedosljedan)
pokušaj pisara da palatale /, #i u grafiji predstave udvojenim nepalatalnim
suglasnicima /, 7 i tako riješe dvoznačnost tih grafema.

'Nakon faksimila Knjige računa nalazi se dvanaest priloga. U prvome
prilogu, Kronološki red zapisa, autor donosi kratak pregled zapisa o aktiv-
nostima općine za svaku godinu. Slijede prilozi Abecedno kazalo prezimena
i imena te Pregled župana, podžupana i ostalih »žudihov« koji se spominju
u Knjizi. Nažalost, među prilozima nema abecednoga kazala mjesta, a ono
bi bilo vrlo zanimljivo jer bi predočilo koliko je živa bila kulturna i druga
komunikacija općine Roč s mnogim mjestima: Humom, Nuglom, Buzetom,
Račicama, Semićima, Lanišćem, Sočergom, Lupoglavom, Pazom, Pićnom,
Motovunom, Munama, Zadrom, Venecijom, Koprom, Trstom. Prilozi 4.—
10. posebice su važni za proučavanje gospodarske povijesti Roča; tablično
su prikazane sve zabilježene cijene vina (po količini i vrsti: žban ili spud,
novo ili staro vino), žitarica (pšenica, pšeno, ovas, miješano žito), sira i sku-
te, živine (kozlić, janjac), peradi (kokoš) i kruha, a određuju se i novčane
jedinice koje se u Knjizi računa spominju (libra, soldin, beč, toler, dukat,
škuda, marka, ugrin, cekin, dupion). Za paleokroatističku (i hrvatsku crkve-
noslavensku) grafematiku, osim same transliteracije, osobito su važna dva
zadnja priloga: Ligature koje nalazimo u Knjizi i Skraćenice koje nalazimo
u Knjizi. Nakon popisa izvora i literature kojima se služio autor priložen je
sažetak na hrvatskome, talijanskome i engleskome jeziku.

Kratice su u Knjizi računa mnogobrojne. Osim kontrakcija uobičaje-
nih nakon probijanja korpusa omina sacra, kao što su dn za d(a)n, čka za
č(ovi)ka, sna za s(i)na, često nije sigurno je li riječ o pogrešci (ispuštenom
slovu) ili o kraćenju. Nije jasno zašto autor primjerice navodi intrštrmtra
206r (196r) među Skraćenicama, iako i sam u transliteraciji uskličnikom
označava da je riječ o pogrešci, dok Bandrtolomć€ 205v (195v) navodi kao
pogrešku. U izvornome se tekstu Knjige računa kontrahiranje ne provo-
di po uobičajenim pravilima, pa nerijetko izostaje i relacijski morfem, kao
u primjerima sršin > st(are)šin(a), kvadrn > kvad(e)rn(a). lako su suspen-

 

358