Blanka Ceković - Ivana Eterović, Dvojina u Misalu hruackome Šimuna Kožičića Benje FLUMINENSIA, god. 24 (2012) br. 1, str. 143-156 145 Budući da u 16. stoljeću u hrvatskim govornim idiomima više ne postoji kao gramatička kategorija, a nema je ni u latinskome jeziku, njezina zastupljenost u Misalu nije ovisna o latinskome predlošku, već je posljedica svjesne i namjerne odluke, koja posredno pokazuje i Kožičićev odnos prema (hrvatskome) staroslavenskome jeziku. U ovome se radu stoga sustavno istražuje status dvojine kao gramatičke kategorije u Misalu hruackome. Korpusom su istraživanja biblijski tekstovi zastupljeni na £. 1r-153v Kožičićeva Misala hruackog (Ko), a svi su oblici uspoređeni s ostalim trima tiskanim hrvatskoglagoljskim misalima 15. i 16. stoljeća: Prvotiskom (Pt), 1483.; Senjskim misalom (Sm), 1494.; Misalom Pavla Modrušanina (Mo), 1528., koji dobro kontinuiraju prethodnu misalsku tradiciju.' Raščlamba će pokazati je li točna tvrdnja zabilježena u literaturi da je u Kožičića dvojina kao kategorija uklonjena (usp. Vince, 2010: 142) i na što upućuje zastupljenost dvojine s obzirom na tvrdnje o njegovu pohrvaćivanju jezika. Valja izdvojiti i pojedine specifičnosti na morfološkoj razini, premda je ona u ovome radu u drugome planu, kojima se Ko izdvaja od ostalih triju misala, koji slijede hrvatskostaroslavensku normu. U 1. l. dv. prezenta, aorista i imperfekta dolazi u gotovo svim primjerima nastavak -va umjesto -vć, npr. esva (57v), snćva (35r), umreva (35r), rečeva (46r), obrčtosva (144v), iskahova (161), prohaćahova se (46v), potekosva (46v), vidisva (46v), mogosva (46v), ugotoviva (72v); ali prebivahove (48v), bihove (48v). U imenica muškoga roda pojavljuje se i nastavak iz glavne sklonidbe imenica ženskoga roda, npr. D dv. m. r. starcama (47+), I dv. m. r. rogama (87v). U ličnih je zamjenica koje se odnose na što živo akuzativ uvijek jednak genitivu,* što ukazuje na produktivnost dvojine kao kategorije. Na mjestu dvojinskih oblika ličnih zamjenica mogu se javiti množinski u Ko, no obratna pojava nije zabilježena u istraženome korpusu.' Osim spomenutih značajki nema razlika između četiriju misala na morfološkome planu. Parnost U Kožičićevu misalu potvrđeni su dvojinski oblici imenica za izricanje parnosti. U sljedećim se primjerima javljaju dvojinski oblici imenica za parnosimetrične predmete sastavljene od dvaju dijelova ili dijelove tijela koji tvore prirodni par (tzv. parne imenice): otvori oči tvoi (341), va očiti tvoed" (241), očiti svoel ne vzdvignet» (301), vzdvigše že oči svoi (331), va očiti našed“ (381), vzdvignite oči vaši (45x), položi [...| oči svoi na očiti nego i dva u jeziku hrvatske glagoljske knjige u 15. st. norma." (Damjanović, 1984: 150). *_ Svi se primjeri donose u kurzivu. U onima iz Kožičićeva misala masnim su slovima otisnuti dvojinski oblici, a podertane su riječi u kojima umjesto očekivane dvojine dolazi množina. Velika se početna slova ne prenose, kao ni interpunkcija. 5 U hrvatskome je crkvenoslavenskom jeziku sinkretizam A=G dv. za živo zabilježen u neličnih zamjenica (Mihaljević, 2009: 322). Usp. i Žolobov - Krys'ko, 2001: 111-120. % Qd 14. stoljeća ta tvrdnja vrijedi i za hrvatski crkvenoslavenski sustav (Mihaljević, 2009: 318). 7_ U paralelnim misalima stoji prčd/pred tobodi. Kožičić je ovdje, usklađujući prijevod s latinskim pred- loškom, preveo dvojinom in oculis tuis *Mo i Pt na ovom mjestu imaju zamjenički oblik našić.