AANICA NAZOR spoda prv(a)di i žakeni i čtaci ki budete brali tu ep(isto)liju . ne proklsnčte mene prtv(a)da Mikuli ki ju pisah6 ako bim» se kade s&blaznilt nehote čtete pravo a mene ne proklončte B(og)a radi b(lagos)i(o)vite pače rekuće B(og)+ pomozi pr&(a)du Mi- kul€ i s(ve)ta Troica ss vsemi krest'čni am(e)ne. (f.2947). Dosadašnja su istraživanja poka- 3 $ ahi 3 hi nuzasvi xoi NOnć sale GaVPariškom Zborniku Slave DUAINM: JIFTIVI VTIH VAAAKIM Škii 73 pripada zasebno mjesto među Grhilluh MEH euva lbveh 201 aM hrvatskim glagoljskim spomenici- 0- -dđigvdh unE člavhJa. lr'lmnwpfm ma. To je jedini rukopisni liber ho- ZLJANDb ONOŠJIJA- imu ni" Jatizkij rarum i najstariji datirani zbornik. MD Vohlli 18 RŽE PPEŠKIG. UURTI zA Od ostalih hrvatskih glagoljskih ru- Q033.|[0xud8ZLhihurenoJ aia vmI kopisa izdvaja se ne samo općim uiadiih snmia.-7cha3 VVek w,},[)m a sadržajem nego i karakterističnim Voblli NFZIOIVIVA ah ZehM UhVaI. KILUB pojedinostima u tekstovima, napo- BRTUB VM Ulžaš Vehll3 2 rhvi 8m8 30 se u liturgijskima. Ni u jednom gla- tčhima OHHUVEZJM Vihl84M" IMOU goljskom spomeniku kao u Pariš- %uv-lm uovedadranni. Prhvipothon kom Slave 73 nije tako dosljedno proveden prijevod psalama i kanti- ka (£. 9'-137") i četiriju Muka Go- spodnjih (£. 236'-266") prema latin- skom Vulgatinu prijevodu. Muke se tekstološki i jezično znatno raz- likuju od istovjetnoga teksta u hr- vatskoglagoljskim misalima. »U tim prijevodima vidi se dosljedno pri- ON državanje latinskog teksta i isto ta- ) Očenaš. Pariški zbornik. Paris, Bibliotheque ko dosličći biavljanje' lolesika, Nationale, Code Slave 73, f. 137 o dosljedno obnavljanji ika, izbjegavanjem riječi koje su mogle biti manje poznate našem čitaocu i uvođenjem onih koje su mu bile prihvatljivije« (Tanadarić 1979: 5). Najvećom se osobitošću toga zbornika smatra Red mise (Ordo missae) i donekle Kanon (f. 209*-222“), zbog toga što se razlikuje od svih poznatih istovjetnih tekstova. Josip Tandarić je pokazao da Red mise pripada osobitoj tradiciji misnoga reda, tekstu koji je posto- jao prije franjevačke reforme, prije uvođenja misala po zakonu rimskoga dvora. U njemu Tandarić nalazi »dragocjeni dokumenat onih liturgijskih tekstova koji su općenito nestali iz upotrebe nakon franjevačke reforme« (Tandarić 1979: 14), U velikoj mjeri taj tekst pokazuje i otkriva starije stanje hrvatskoglagoljskoga sakra- mentara prije 13. stoljeća, koji do nas nije došao ni u fragmentima (Tandarić 1979: 14). Zato je Tandarić objavio potpun tekst misnoga Reda i Kanona Pariškoga zbornika Slave 73. (Slovo 29, 1979, 16-29). Dodajemo da se Pariški zbornik Slave 73 izdvaja od ostalih hrvatskih glagolj- skih spomenika i po tome što ima dva teksta Očenaša. Jedan se tekst nalazi među liturgijskim molitvama (f. 137') i pripisuje se Borislavićevoj ruci. Drugi pak dolazi u misalskom dijelu u Kanonu mise (£ 219') i ispisao ga je daroviti pisac Stipan. PdrđlAOIVIJIAADOVA dčivi: zpriariedi F AsDP udićsh TVA poTImMIZLI *lh[“' dn udoabvA« vć spdea: H no ka | Jarh <ib 374 OMRO333 Zadh vA" l.!li “ iai 3 Žiralah m:h«u:m EpoziišiA, _ Aanu: (gvDeIVI ib ti 322