AANICA NAZOR

spoda prv(a)di i žakeni i čtaci ki budete brali tu ep(isto)liju . ne proklsnčte mene
prtv(a)da Mikuli ki ju pisah6 ako bim» se kade s&blaznilt nehote čtete pravo a mene
ne proklončte B(og)a radi b(lagos)i(o)vite pače rekuće B(og)+ pomozi pr&(a)du Mi-
kul€ i s(ve)ta Troica ss vsemi krest'čni am(e)ne. (f.2947).

Dosadašnja su istraživanja poka-
3 $ ahi 3 hi nuzasvi xoi NOnć
sale GaVPariškom Zborniku Slave DUAINM: JIFTIVI VTIH VAAAKIM Škii

73 pripada zasebno mjesto među Grhilluh MEH euva lbveh 201 aM
hrvatskim glagoljskim spomenici- 0- -dđigvdh unE člavhJa. lr'lmnwpfm
ma. To je jedini rukopisni liber ho- ZLJANDb ONOŠJIJA- imu ni" Jatizkij
rarum i najstariji datirani zbornik. MD Vohlli 18 RŽE PPEŠKIG. UURTI zA
Od ostalih hrvatskih glagoljskih ru- Q033.|[0xud8ZLhihurenoJ aia vmI
kopisa izdvaja se ne samo općim uiadiih snmia.-7cha3 VVek w,},[)m a
sadržajem nego i karakterističnim Voblli NFZIOIVIVA ah ZehM UhVaI. KILUB
pojedinostima u tekstovima, napo- BRTUB VM Ulžaš Vehll3 2 rhvi 8m8 30
se u liturgijskima. Ni u jednom gla- tčhima OHHUVEZJM Vihl84M" IMOU
goljskom spomeniku kao u Pariš- %uv-lm uovedadranni. Prhvipothon

    
  
   
 

kom Slave 73 nije tako dosljedno
proveden prijevod psalama i kanti-
ka (£. 9'-137") i četiriju Muka Go-
spodnjih (£. 236'-266") prema latin-
skom Vulgatinu prijevodu. Muke
se tekstološki i jezično znatno raz-
likuju od istovjetnoga teksta u hr-
vatskoglagoljskim misalima. »U tim
prijevodima vidi se dosljedno pri- ON
državanje latinskog teksta i isto ta- ) Očenaš. Pariški zbornik. Paris, Bibliotheque
ko dosličći biavljanje' lolesika, Nationale, Code Slave 73, f. 137

o dosljedno obnavljanji ika,
izbjegavanjem riječi koje su mogle biti manje poznate našem čitaocu i uvođenjem
onih koje su mu bile prihvatljivije« (Tanadarić 1979: 5). Najvećom se osobitošću
toga zbornika smatra Red mise (Ordo missae) i donekle Kanon (f. 209*-222“),
zbog toga što se razlikuje od svih poznatih istovjetnih tekstova. Josip Tandarić je
pokazao da Red mise pripada osobitoj tradiciji misnoga reda, tekstu koji je posto-
jao prije franjevačke reforme, prije uvođenja misala po zakonu rimskoga dvora. U
njemu Tandarić nalazi »dragocjeni dokumenat onih liturgijskih tekstova koji su
općenito nestali iz upotrebe nakon franjevačke reforme« (Tandarić 1979: 14), U
velikoj mjeri taj tekst pokazuje i otkriva starije stanje hrvatskoglagoljskoga sakra-
mentara prije 13. stoljeća, koji do nas nije došao ni u fragmentima (Tandarić 1979:
14). Zato je Tandarić objavio potpun tekst misnoga Reda i Kanona Pariškoga
zbornika Slave 73. (Slovo 29, 1979, 16-29).

Dodajemo da se Pariški zbornik Slave 73 izdvaja od ostalih hrvatskih glagolj-
skih spomenika i po tome što ima dva teksta Očenaša. Jedan se tekst nalazi među
liturgijskim molitvama (f. 137') i pripisuje se Borislavićevoj ruci. Drugi pak dolazi
u misalskom dijelu u Kanonu mise (£ 219') i ispisao ga je daroviti pisac Stipan.

PdrđlAOIVIJIAADOVA dčivi: zpriariedi F

AsDP udićsh TVA poTImMIZLI *lh[“'

dn udoabvA« vć spdea: H no ka

| Jarh <ib 374 OMRO333 Zadh vA" l.!li

“ iai 3 Žiralah m:h«u:m EpoziišiA,

_ Aanu: (gvDeIVI ib
ti

     

 

322