smislu zanimljiva Jurjeva latinska bilješka (f. 77'), kojom informira svoje francuske kolege da je »hrvatski biskup bio prvi koji je poznavajući oba jezika, latinski i hrvatski, služio misu na jednom i drugom, kako bi smatrao uputnim«. Juraj iz Slavonije dodaje (dijelom na latinskom i dijelom na hrvat- skom) popis hrvatskih biskupija u kojima je bilo dopušteno glagoljanje. Za nas je ovdje važno to što se glagoljsko i ćirilsko pismo javljaju jedno uz drugo i što ih upotrebljavaju hrvatski intelektualci (očito iz glagoljaške kul- turne sredine) u stranom učenom svijetu. Cirilicom su u mnogim glagoljskim rukopisima zabilježeni različni do- gađaji, datumi — privatni i povijesni — molitve, naslovi rukopisa ili poje- dinih odlomaka, imena onih koji su ih pisali i sl. Matične knjige (rođenih, krštenih, vjenčanih, umrlih) obiluju ćirilskim bilješkama, pa i čitavim ćiril- skim upisima (sve do konca 18. stoljeća)? Jednako kao rukopisi tako su i pojedini primjerci štampanih glagoljskih knjiga (inkunabula) ispunjeni ćiril- skim bilješkama. Takav je prvotisak Misala iz 1483. koji se čuva u Lenjin- gradu (Gosudarstvennaja publičnaja bibl. im. Saltykova-Ščedrina), kamo je dospio s ostavštinom učenog glagoljaša i filologa Ivana Berčića (nekoć je bio vlasništvo Splićanina F. Carrare, arheologa i historičara, koji se tom knjigom ponosio). U njegovu je kalendaru više ćirilskih nego glagoljskih upisa rukom (godine se i u ćirilskom tekstu bilježe glagoljicom). Na stranici kalen- dara za veljaču (»prvar«) čirilicom je zabilježeno: »>1538. kada umri Ivan Mikloš ...«, a ispod toga: >umri Ivan Milanović«; »1557. umri Mikula ...<. Na donjem praznom rubu je opširnija bilješka o tri petka u godini, koji su »vridni« za post. Na praznoj stranici nalijepljen je drvorez s Raspećem (>ka- nonskom slikom«), a ispod njega ispisana je ćirilicom molitva o križu. Poslje- dnji ćirilski zapis na kraju knjige bilježi smrt Petra Kružića: »Leto roistva H(rbsto)va 1530. i sedmo leto tekući miseca marca na dan 12. kada bi razboj u Solinu i tote pogibe knez Petar Kružić banovac ...«% Na koncu knjige dodano je pet listova teksta raznih molitava ispisanih ćirilicom. U zagublje- nom (možda i zauvijek izgubljenom) i izvrsno sačuvanom primjerku prvotiska Misala iz 1483, koji su još početkom našega stoljeća Ricmanjci (kod Trsta) čuvali pod »ključem kao moći kakova sveca« — i u njemu je bilo mnogo bilježaka, među kojima i jedna čirilska.? Pisci čirilskih bilježaka u glagoljskim knjigama najčešće su anonimni; oni su obično vlasnici rukopisa, a važni su po tome što su svojim upisima ostavili svjedočanstva iz kojih se vidi da su i prosječni glagoljaši umjeli pisati ćirilicom, neki čak veoma lijepo. I pisari od zanata ćirilicom su ispisivali čitave rečenice, pa i opširne kolofone u svojim glagoljskim rukopisima, jednako vješto i jednako lijepo kao što su pisali glagoljicom. Npr. Broz Kacitić iz * Opširnije o Jurju iz Slavonije i Pavlu iz Krbave v. M. Kos, Slovanski_teksti v kodeksu 95 mesne biblioteke v Toursu. Slavia 3, Prag 1924, 370—391 i F. Šanjek — J, Tandarić, Juraj iz Slavonije (oko 1355/60-1416), profesor Sorbonne i pisac, ka- nonik i penitencijar stolne crkve u Toursu. Croatica Christiana periodica, god. VIII, Zagreb 1984, br. 13, 1—24. * Na drugom mjestu navela sam glagoljske rukopise i ćirilske tekstove u njima. * M. Bošnjak, Sačuvani primjerci prve hrvatske tiskane knjige. Slovo 6—8, Zagreb 1957, 303—304. * I, Milčetić, Prethodni izvještaj o izučavanju hrvatske glagoljske književnosti. Ljetopis JAZU za god. 1908, sv. 23, Zagreb 1909, 182—183. 80