jinsko i Zografsko evanđelje, Assemanijev evanđelistar, Sinajski psaltir i Sinajski euhologij — glagoljicom, i ćirilicom: Savina knjiga, Suprasaljski zbornik, Eninski apostol. Već se u kanonskim glagoljskim spomenicima po- javljuju ćirilske bilješke, a neke potječu od simih pisara. Na primjer, od osam ruku koje su ćirilicom dopisivale u Zografskom evanđelju, jedna je ruka pisara glagoljskog teksta.? Recepcija ćirilskih slova zabilježena je u najstarijim hrvatskim glagolj- skim spomenicima, kao što su npr. glagoljski natpisi iz 11. i poč. 12. st. na Kvarneru i u Dalmaciji: na Krčkom natpisu iz 11. st., na Bašćanskoj ploči i Jurandvorskim ulomcima (oko 1100. godine); na natpisu iz Knina (11—12. st.) i Plastova kod Skradina (11—12. st.).* U Hrvatskoj zarana nastaju samo- stalni ćirilski tekstovi od kojih su najstariji natpis na Povaljskom pragu i Povaljska listina iz 12. st. s otoka Brača. Osamstota obljetnica tih bračkih ćirilskih spomenika potakla me da upozorim na pojavu ćirilice u glagoljskim rukopisima i starim štampanim glagoljskim knjigama (inkunabulama), jer pojedine obiluju ćirilskim bilješkama, dodacima i kolofonima. Čirilica u hrvatskoglagoljskim knjigama pokazuje da se tradicija prožimanja dvaju slavenskih pisama, započeta već u simim počecima (u ćirilometodskom ka- nonu), nastavlja i produžuje na hrvatskom glagoljaškom području i da gla- goljaši znaju čirilicu kao i to da je upotrebljavaju uporedo s glagoljicom. Doduše, čirilske je bilješke u glagoljskim rukopisima uočio već Ivan Milčetić kada je opisivao glagoljske rukopise za svoju Hrvatsku glagoljsku bibliografiju i zaključio da je čirilica bila dobro poznata glagoljašima »u cijelom području hrvatskoga glagolizma, pa i u Istri«. Milčetić je uz to zapa- zio da na glagoljaškom području ima mnogo ćirilskih rukopisa — tako mnogo da ih je odlučio sve popisati, opisati i objaviti >u dodatku k drugom dijelu glagoljske književnosti«,? ali, nažalost, ništa od toga nije dospio uraditi. Srećom, u opise glagoljskih rukopisa u svojoj Bibliografiji unio je čirilske bilješke. Glagoljica i čirilica našle su se zajedno u jednom latinskom kodeksu koji se čuva u Toursu u Francuskoj (Gradska knjižnica, sign. BM 95). Na prazne stranice toga kodeksa (f. 75/—77") ispisao je čitavu jednu glagoljsku počet- nicu koncem 14. st. Juraj iz Slavonije, student i potom ugledni profesor na Sorbonni u Parizu, poznat još kao pisac i skriptor, pa kanonik i peniten- cijar u Toursu, kamo je iz Pariza došao 1404. godine s naslovom doktora i magistra teologije. Juraj iz Slavonije (Georgius de Rayn, d'Esclavonie, de Sorbonna) okupljao je u Parizu đake i intelektualce iz svoje domovine, među kojima je poznat Pavao iz Krbave (Pavao dijak iz Krbave). On je pak u istom kodeksu (£. 95) zapisao ćirilsku azbuku s nekim glagoljskim znakovima u nizu s još drugim alfabetima latinskim, hebrejskim, arapskim znakovima i grčkim) i čirilicom se potpisao: To pisa Pavals dejakt is Krbava (!) pa kako umile. Pitanje je iz kojih su razloga nastali ovi tekstovi u Parizu. U tom je % . Moszyiiski, Ze studićw mad rekopisem kođeksu Zografskiego. Komitet slawianoznawstwa PAN. Monografie slavistyezne 3. Wroclaw—Warszawa—Krak6w 1961, 99—104 i dalje. 201 3 Fučić; Glagoljski natpisi. JAZU, Zagreb 1982, 44—65; 214—215; 223—224; 1; 315. 5 I. Milčetić, Hrvatska glagoljska bibliografija. I. dio. Opisi rukopisa. Starine, knj. 33, Zagreb 1911, VIII. 79