hrvatske glagoljske knjige. Danas ima 43 glagoljska naslova u 101 primjerku i 12 fragmenata. Od toga u Berčićevoj se zbirci nalazi 37 naslova i 84 primjerka (računajući 12 fragmenata). Među tiskanim knjigama u Berčićevoj se zbirci nalaze velike rijetkosti: prvotisak glagoljskoga Misa/a iz 1483., primjerci izdanja senjske glagoljske tiskare i tiskare Šimuna Kožičića Benje u Rijeci. Berčićev pri- mjerak prvotiska glagoljskoga Misala najpotpuniji je od jedanaest danas pozna- tih primjeraka. Jedan od triju sačuvanih primjeraka senjskoga riskanoga Misa- la iz 1494. godine nalazi se u Berčićevoj zbirci u Petrogradu. Ipak, Ivanu Milčetiću se posrećilo da ubrzo nakon objavljivanja Hrvatske glagoljske bibliografije otputuje u Petrograd. U Petrograd ga je delegirala tadašnja Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti da je zastupa na sa- stanku slavenskih akademija. , Ja sam pristao, da putujem u Petrograd" — piše I. Milčetić — , ponajviše radi Berčićeve zbirke, za koju se doslije slabo što zna- lo". ,Iz Beča orputovah s dvorskim savjetnikom V. Jagićem dne 15. maja. U Moravskoj nam se pridruži prof. František Pastrnek, zastupnik Češke akade- mije. Preko Varšave prispjesmo u Petrograd 17. maja po podne". Nakon završenoga sastanka slavenskih akademija 21. svibnja Ivan Milčetić se zadržao u Petrogradu i počeo popisivati i opisivati Berčićevu zbirku u Car- skoj Javnoj biblioteci. Prvi glagoljski rukopisi doneseni su mu već 21. svibnja, što pokazuje njegov vlastoručni potpis na listu korisnika rukopisa (list ispol?zovanija rukopisi) Odjela rukopisa, a posljednje je rukopise vratio 8. li- pnja 1912. godine. U svemu Milčetić je u Carskoj Javnoj biblioteci proveo 19 dana popisujući i ukratko opisujući Berčićevu zbirku glagoljskih spomenika. Prvi sumaran izvještaj o petrogradskoj zbirci objavio je u Ljetopisu JAZU za god. 1911. i u njemu obećao da će o zbirci opširnije progovoriti u nared- noj, to jest 34. knjizi Starina JA. Milčetić je doista priredio opširniji opis, koji je bio primljen na sjednici ,Historičko-filozofičkoga" razreda tadašnje JAZU 1. lipnja 1917. godine. Tekst se počeo slagati za Srarine, ali je posao bio preki- nut u veljači 1919. godine i nije objavljen. Milčetić je umro 1921. godine, a rukopis je osrao kod prof. Stjepana Ivšića sve do 1955. godine kad je, odo- brenjem tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, objavljen u 2. knjizi Radova Sraroslavenskoga instituta s opširnim bilješkama urednika Vjekoslava Štefanića. Uz rukopise Milčerić je popisao i riskane glagoljske knji- ge ističući da među njima ima velikih bibliografskih rijetkosti i ,žalimo da su dospjele u Petrograd". Ivan Milčetić je dakle prvi čovjek koji je imao uvid u Berčićevu zbirku gla- goljskih spomenika u Petrogradu, koju je u ciglih devetnaest dana uspio po- pisati i ukratko opisati. Berčićeva se zbirka sastoji od pet cjelovitih rukopisa iz 15. i 16. stoljeća, dva pozamašna toma fragmenata od 13.-16. stoljeća, 53 nak- nadno otkrivena rukopisna spomenika od 15.-18. stoljeća i od ,krasne ko- lekcije štampanih glagoljskih knjiga". Upravo od Milčetića hrvatska je javnost saznala da je Zadranin Šimun Kožičić u svojoj tiskari u Rijeci tiskao dvije knji- ge više nego što se prije znalo, a znalo se za četiri knjige. O Kožičićevu se Psal- 114