riru, zapravo glagoljskoj početnici, pisalo kao o zabludi. Kož ca Od bitija redovničkoga nigdje nije bila ni spomenuta. Sam je Milčetić za obje knjižice saznao u Petrogradu iz Otčera (izvještaja) Carske Javne biblioreke za god. 1874. u kojem je bibliotekar A. F. Byčk6v i pomoćnik direktora Car- ske Javne biblioteke popisao glagoljske rukopise i tiskane knjige. Navedeni Orčet nije imala ni jedna biblioteka u Hrvatskoj, pa ni u Jugoslaviji. Petrogra- dski primjerci Kožičićeva Psalrira i Od bitija redovničkoga jedini su danas poz- nati primjerci tih izdanja. Doduše, oni ne pripadaju Berčićevoj zbirci, nego su nekoć bili vlasništvo učenoga Flamanca — profesora, matematičara, pisca broj- nih radova iz matematike i prirodnih znanosti i bibliofila — Adriana van Roo- mena, koji je živio od 1561. do 1615. godine. Prvu vijest o nepoznatim Kožičićevim knjižicama u Hrvatsku je dakle prenio Ivan Milčetić. Milčetićev je opis Berčićeve petrogradske glagoljske zbirke pouzdan. Pri izdanju faksimila i novoga opisa Berčićevih glagoljskih fragmenara, koje je priredila gospođa Svjetlana O. Vialova iz Perograda, Milčetićevi su opisi bili temeljno polazište. Da se dobije predodžba o tome koliki je posao Milčetić obavio za samo 19 dana, dovoljno je zaviriti u izdanje fragmenara, objavljeno 2000. godine (Glagoljski fragmenti Ivana Berčića u Ruskoj nacionalnoj biblio- teci. Faksimili. Priredila Svetlana O. Vialova. Hrvatska akademija znanosti i umjernosti — Ruska nacionalna biblioteka — Staroslavenski institut), pogoto- vo ako se zna da su fragmenti u Berčićeve ruke dospjeli najvećma u sekundar- noj službi — kad su svojom pergamenom služili kao omoti ili kao građa za omote rukopisima i drugim knjigama. Skinuti s korica ili izvađeni iz hrptova knjiga često su oštećeni, s tragovima previjanja, ljepila, papira, proboda, karak- terističnih izreza za uvez, pa i podrezani (od nekih je ostao samo jedan stupac), zamrljani, izlizani, djelomično čidljivi, pa i nečitljivi. 115