Vjesnik franjevaca trećoredaca 35/1998, 4 T Dalmacije, s Cresa, Krka došli su ovamo doni- jevši upravo tu poruku, poruku Božje riječi na hrvatskom jeziku da ona posve slobodno, bez ograda progovori i izgradi duše i da se ugradi kao kultura, kao obrazovanje, kao civilizacija, kao onošto jei Papa rekao, da budemo spremni za novu civilizaciju koju je on nazvao civilizaci- jom ljubavi. O, kad bi se samo to ispunilo i kad bismo barem na početku vidjeli da to sjeme počinje rasti i jačati među nama! U tim mislima ja vas pozdravljam i zahvaljujem što ste me pozvali na svečanosti što ste me saslušali. Prilog IV: Pozdravni govor akademika Anice Nazor (Franjevci trećoredci glagoljaši i Staroslavenski institut) Franjevci trećoredci glagoljaši trajno su su- rađivali sa Staroslavenskom akademijom, osnovanom u Krku 1902. godine. Obnovitelj Staroslavenske akademije msgr. Svetozar Ri- tig pomogao je franjevcima trećorecima da dođu u Zagreb na Ksaver. On je 1948. godine u Zagrebu obnovio Staroslavensku akademiju i 1952. preimenovao je u Staroslavenski insti- tut. Pokrenuo je časopis Slovo i Radove Staro- slavenskoga instituta, u kojima surađuju franjevci trećoredci glagoljaši. Među prvima je otac Marko Japundžić. Već 1955. u Radovima Staroslavenskoga instituta izlazi njegov opis dotada nepoznata vatikanskoga glagoljskoga brevijara (Vat. Slav. 19) iz 1465. godine. Samo nekoliko godina kasnije - 1959. mladi trećore- dac Josip Leonard Tandarić, koji je kod oca Marka učio staroslavenski jezik, počinje sura- dnju sa Staroslavenskim institutom. U njemu se 1973. zaposlioi postigao znanstvena zvanja: asistenta, višega znanstvenoga suradnika i zvanje znanstvenoga savjetnika. Tandarićeva su istraživanja bila usredotoče- na na fundamentalna pitanja hrvatskoga gla- golizma: na ritual, homilijar, evanđelistar, na glagoljske prvotiske, na Rječnik hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika. Za ta je istraživa- nja bio kvalificiran: završio je teologiju, postdi- plomski studij teologije. Prošao je tečajeve gla- goljske i ćirilske paleografije kod naših najbo- ljih paleografa Vjekoslava Štefanića i Vladimira Mošina i tečaj arhivistike kod pri- znatoga stručnjaka Josipa Butorca. Završio je slavistiku, postdiplomski studij lingvistike, magistrirao obranivši radnju o jeziku sekven- cija u hrvatskoglagoljskim misalima i doktori- rao disertacijom o glagoljaškom ritualu. Otac Leonard Tandarić bio je član uredništva Rječnika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije i član uredništva časopisa Slovo. Za Slovo je recenzirao mnoge rukopise, u njemu je objavio vrijedne studije, recenzije knjiga, osvrte i vijesti. U nekoliko brojeva prije prerane smrti 1986. godine Josip Leonard Tandarić je bio je- dan od najplodnijih suradnika u Slovu. Sjećajući se danas na ovoj svečanosti oca Leonarda Tandarića ponovit ću ono što sam već rekla: Glagoljaštvom je prožet i ispunjen sav Tandarićev rad. Sa suzdržanom ljubavlju, ali sa strašću franjevca trećoreca glagoljaša i istančanog slavista ulazio je u najdublje sloje- ve glagoljskih tekstova i otkrivao u njima niti koje hrvatski glagolizam vežu sa samim poče- cima slavenske pismenosti i istodobno je u njima pronalazio vlastite autohtone crte. Gla- golizam je za nj značio i sam ži kadaje u doslovnom smislu bolesničku postelju živo se zanimao za sve što se zbivalo u Metodijevoj godini (1985.) i za sve što se događalo u njegovu Staroslavenskom institutu, u kojemu su ga svi voljeli i poštovali. Usrećivao ga je svaki konkretan rezultat o gla- goljaštvu. Samo nekoliko dana prije smrti s uzbuđenjem jelistao stranice u hrvatskom pri- jevodu istom objavljenih Žitja sv. Braće, u ko- jim je trebao i sam surađivati. Listao je novi broj Slova i zamolio da se i Žitja i Slovo iz bolnice odnesu u Odru na njegov radnistol da ih može u miru temeljito pročitati kad se vrati. Preranim odlaskom Josipa Leonarda Tanda- rića Staroslavenski je institut izgubio svojega plemenitoga člana i nenadoknadivoga sura-