A. NAZOR 290 Croatica 42/43/44/1995-6.
'Naš slavljenik akademik Eduard Hercigonja u svojoj je povijesti hr-
vatske srednjovjekovne književnosti poklonio pozornost apokrifnoj Le-
gendi o 12 petaka, njezinu sadržaju i elementima narodnoga sujevjerja.!
U vrijeme kad je pripremao knjigu bila su poznata dva glagoljska prijepi-
sa legende iz 16. stoljeća: u Tkonskom i Grškovićevu zborniku. Danas se
zna za još jedan stariji glagoljski tekst Legende o 12 petaka. Taj novoot-
kriveni tekst objavljujemo u latiničkoj transliteraciji u čast akad. Eduarda
Hercigonje.
Apokrifna priča o 12 petaka raširena je u mnogobrojnim prijepisima
u slavenskim književnostima, osobito u južnoslavenskima i istočnosla-
venskima i privlačila je pažnju u prošlom stoljeću. Ruski književni histo-
ričar Aleksandar N. Veselovski proučio je glavne osobine tada poznatih
ruskih i srpskih prijepisa i odredio njihove europske paralele.? U novije
vrijeme Svetlana M. Tolstaja? aktualizirala je proučavanje Legende o 12
petaka. Ona je imala priliku da prouči pedeset tekstova Eleuterijeve i Kli-
mentijeve verzije. Tekstove je analizirala kao dio usmene narodne tradi-
cije i vjerovanja. Na konkretnim je primjerima pokazala da priča i danas
živi na istočnoslavenskim prostorima u Polesju, tj. južnom dijelu Bjelo-
rusije i sjevernom dijelu Ukrajine. Ondje su članovi Poleske etnolingvi-
stičke ekspedicije pronašli nekoliko suvremenih rukopisnih zbornika koji
sadrže tu priču. Ista je priča sačuvana u usmenoj tradiciji kao duhovna
pjesma ("duhovnyj stih"), pa autorica ističe da ta okolnost "pruža jedin-
stvenu priliku razmatranja kontinuiteta od starih do suvremenih varijana-
ta priče o 12 petaka, poniklih pod različitim lingvističkim, literarnim,
istorijskim i etnokulturnim okolnostima i u različitim sredinama."4 Tol-
stojeva je popisala osnovna izdanja slavenskih prijepisa Legende o 12 peta-
ka obiju verzija - Eleuterijeve i Klimentijeve - među kojima je spomenuto
Strohalovo izdanje hrvatskoga glagoljskoga teksta iz Tkonskoga zbornika.
Glagoljski rukopis, u kojem je još jedan tekst Legende o 12 petaka,
čuva se u Sieni, Biblioteca comunale, Ms. X. VI. 13. Onamo je dospio u
18. stoljeću kao dar učenoga opata Alberta Fortisa zajedno s još jednim
glagoljskim i latiničkim rukopisom. Sva tri darovana Fortisova rukopisa
registrirana su u objavljenom inventaru sienske biblioteke, koji je sasta-
! Edvard Hercigonja, Srednjovjekovna književnost. Povijest hrvatske književ-
i, 2, Zagreb 1975. 132.
2 Aleksandar N. Veselovskij, Opyty po istorii razvitija hristianskoj legendy. IV.
Skazanie o 12-i pjatnicah, ŽMNP, č.185. 1876, ijun', str. 326-367; VI. Freiheit-Elev-
ferij, ŽMNP, č.191, 1877, maj, str. 76-125.
3 Svetlana M. Tolstaja, Tragovi stare srpske i stare ruske apokrifne tradicije u
folkloru Polesja. Naučni sastanak slavista u Vukove dane. Referati i saopštenja 14/1
(1985), 237-247.
* Svetlana M. Tolstaja, o.c., 239. U dodatku autorica prilaže tri današnja teksta
Legende o 12 petaka iz Polesja.