A. Nazor, Osvri na novija proučavanja hrvatskoglagoljskih rukopisa,
Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 37. 1995, str. 183-206.

 

dopunjuje Vajsov opis iz 1915. god. do kojega je danas gotovo nemoguće
doći. U Bodlejani se čuva pet cjelovitih glagoljskih kodeksa u čuvenoj
Canonicijevoj zbirci. Iz zbornika Ms. Can. Lit. 414 objavljeno je više
književnih tekstova. Poslije Tadina na bodlejanske glagoljske rukopise
osvrnula se Veronica M. Du Feu.

Hrvatskoglagoljski rukopisi pohranjeni u Narodnom muzeju u Pragu
opisani su zajedno s ostalim staroslavenskim rukopisima (Vašica-Vajs).
Prašku zbirku čine uglavnom fragmenti iz 14. i 15. st. (ukupno 20) i jedan
cjelovit rukopis iz 18. st. (zbirčica crkvenih pjesama).

Iz novijega je vremena prvi opis glagoljskih rukopisa Hrvatskoga
državnog arhiva u Zagrebu, gdje se čuvaju fragmenti, cjeloviti rukopisi,
isprave i notarijat (Kolanović). Među fragmentima našao se kalendar I.
novljanskog brevijara iz 1459. god. Fragment je Arhivu 1945. darovao konzul
Portugala i Brazila u Zagrebu Aleksandar Eherman. Ondje se čuva cjelovit
rukopis Dijaloga Grgura pape iz 17. st. koji je nekoć pripadao obiteljskom
arhivu Fanfogna-Garagnin. U Hrvatskom državnom arhivu pohranjen je
manji dio glagoljskih isprava iz istog obiteljskog arhiva, a veći se dio čuva u
Trogiru. Trogirsku zbirku glagoljskih rukopisa i spisa (65 jedinica), koju
Milčetić nije zabilježio u svojoj Bibliografiji, opisao je Hrvoje Morović.

Noviji opisi glagoljskih rukopisa većinom odgovaraju zahtjevima mo-
derne kodikologije. Pojedini pružaju obilje podataka o svakom rukopisu,
među kojima su osobito dragocjeni podaci o paleografskim i jezičnim
osobinama.

Paralelno s opisima glagoljskih rukopisa provođeni su najnužniji za-
hvati liječenja i restauriranja oštećenih glagoljskih rukopisa u Hrvatskoj
akademiji. U početku su te zahvate provodili knjigoveže, a poslije se pri
Akademiji razvio Zavod za liječenje papira i restauraciju starih rukopisa i u
njemu su liječeni mnogi glagoljski rukopisi, što pokazuju podaci u Štefaniće-
vim opisima.

Novija istraživanja glagoljskih rukopisa otkrila su gotovo nepoznatog
krasnopisca i minijatora iz Krbave - Bartola Krbavca, kojemu se danas
pripisuju tri potpuna i umjetnički dotjerana misala: Berlinski, Ročki i Lju-
bljanski (Beramski) i jedan brevijar iz 1414. (Bakarski), od kojega su se
sačuvale samo bilješke u prijepisu. Sva tri misala Bartola Krbavca temeljito
su proučena i opisana (Pantelić 1964).

 

186