A. NazoR 73 Croatica 26-27-28/1987. i kontinuitet te legende u hrvatskoj književnosti zanimljiv je gla- goljski tekst jedne kraće verzije, koji sam našla u sienskom ruko- pisu iz prve četvrti 17. st. (Siena, Bibl. Comunale, sign. F.V.6, f. 137—138, orig. paginacija 139—140). To je rukopis na papiru, vel. 17x23ccm, uvezan u originalni uvez od kartona, ff. 160. Pisao ga je Mikula Hodanić iz Vrbnika crnom tintom lijepim knjiškim kurzivom i ukrasio jednostavnim inicijalima u crvenoj boji. Sadrži Dijalog Grgura pape i kraću zbirku crkvenih govora (propovijedi). Dijalog je Hodanić počeo pisati 1614. godine (... 1614. na dan6 drugi miseca marča bihu početi pisat6 te knigi ke se zovu duhovnim6 zakonom6 D'falogs po mani žakni Mikuli Hodanići...) a završio 1617.: V ime božie i b(la)žene Divi Marie amen6. Let6 Go(spod)nih6 č.hžži. (=1617) miseca ifjuna dan6 .i. i .v. (=23) biše prekopićni te knigi ke se zovu duhovnim6 zakonom6 D'člog6. Po mani žakni Mikuli Hoda- nići za se i za svoih6 pričtel6. Naiprvo daem6 hvalu Go(spodi)nu B(og)u i b(la)ženoi Divi Marifi i vsim6 s(ve)tim6 i s(ve)ticam6 bož(i)im6 ki su mani dali moć6 i kripost6 i čkost6 i umenie u sarce moe i u pamet6 moju da sam6 ja mogal6 prekopićti to s(ve)to govoren'je s(ve)tih6 dohturi Gargura i Augustina...* Od Mikule Hodanića potječe još jedna bilješka iz 1618. ispisa- na iskvarenim talijanskim jezikom u glagoljskoj knjižići Plač Majke Božje (Arhiv JAZU, sign. VII 160, f. 26v), koja se od poč. 17. st. nalazila u Vrbniku.' U Vrbniku je bio Hodanićev rukopis još polovicom 18. st., što pokazuju zapisi u njemu. U Gradsku knjižnicu u Sieni dospio je kao dar Alberta Fortisa zajedno s još jednim glagoljskim i latiničkim rukopisom. Možda je Fortis do njega došao u Vrbniku, gdje je bio i gdje je »našao popa koji razumije mnogo bolje nego njegova braća u tim krajevima, sta- roslavenski sveti ili glagoljaški jezik«. Taj mu je pop pokazao »ru- kopis sastavljen tim pismom, ali je bio od male koristi« Oba glagoljska rukopisa, koja je Fortis darovao Bibl. Comunale u Sieni, zavedena su u inventaru sienske knjižnice Lorenza Ilarija: Idice per materie della Biblioteca comunale di Siena, Siena 1844—1847, sv. V, 105; 174. Hodanićev rukopis inventariziran je kao Dijalog Grgura pape »tradotti in lingua illirica scritti in ca- ratteri della medesima lingua« (105). Staroslavenski institut »Sve- tozar Ritig« u Zagrebu dobio je 1975. snimke (mikrofilm) rukopisa od Lea Košute, koji ih je dao načiniti u Sieni. * Glagoljski tekst transliteriramo latinicom s razriji cama. Za »jat« je uzet jedinstveni znak & (na početku riječi i iza sa- mošlisnik: čita se ja); za »đerv« znak ; za »šta« znak ć, za »poluglas« znak 6. * Vjekoslav Štefanić, Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akađemije, I. dio, Zagreb 1969, str. 290. v i * Anica Nazor, Hrvatskoglagoljski rukopisi izvan domovine, »Istra«, god. 18, br. 3—4, Pula 1980, str. 62—65., * Alberto Fortis, Put po Dalmaciji, Zagreb 1984, str. 285.