natpisi još klešu na zadarskim oto-
cima i u zadarskom zaleđu. Posljed-
nji epigrafski glagoljski spomenik
bilježi Branko Fučić iz 1791, u Gla-
votoku, i 1791. u Rogoznici.
Dok listamo knjigu o glagoljskim
natpisima, pitamo se, zajedno s
autorom: što je navodilo ljude da
sastavljaju i klešu svoje poruke i da
im daju obilježje javnosti i trajnosti.
Branko Fučić odgovara da je to bila
svijest o značenju i vrijednosti ne-
kog djela i svijest o sebi samima te
da je potreba za trajnim pismenim
bilježenjem imena, djela i podviga u
našim starim sredinama bila veća u
prošlosti nego danas.
U najvažnije rezultate Fučićevih
istraživanja na glagoljskoj epigrafici
idu njegova otkrića, obrade, rekon-
strukcije, revizije i čitanja ili nove
interpretacije najstarijih glagoljskih
natpisa iz 11-13. stoljeća u lstri i
kvarnerskom bazenu (Valunska plo-
ča, Plominski natpis, Baščanska plo-
ča, Jurandvorski ulomci, Senjska
ploča, Grdoselski ulomak, Ročki
abecedarij, Humski grafiti, Draguć-
ki grafiti), potom niz glagoljskih
natpisa koji pružaju podatke o ime-
nima i djelima domaćih istarskih,
kvarnerskih i dalmatinskih gradite-
lja, kipara i slikara, od 15. do 18.
stoljeća.
U Fučićevoj knjizi prvi su se put
našli svi glagoljski natpisi na okupu
i oni (zajedno s izgubljenima) dosi-
žu blizu tisuću jedinica u vremen-
skom rasponu od 11. do 18. st. (za-
ključno), tj. iz doba »od najstarijih
utvrđenih spomenika do onih po-
sljednjih koji su plod žive i konti-
nuirane glagoljaške tradicije«. Time
su ovi spomenici nacionalne kultu-
re spašeni za budućnost, što je važ-
no kad se zna da je posljednjih sto-
tinjak godina mnogo natpisa nesta-
lo ili namjerno uništeno (13-14 po-
sto od registriranih).
Glagoljske epigrafske spomenike
— natpise i grafite — istraživao je dr
Branko Fučić s ljubavlju i strašću, u
njih je uložio mnogo znanja, truda,
vlastitih materijalnih sredstava i
najljepše godine života. Uradio je
koliko čitav jedan institut. Stoga
nije čudo što pojava njegove knjige
Glagoljski natpisi znači događaj u
nacionalnoj, i ne samo u nacional-
noj već u slavenskim kulturama
uopće.
AN.
3
Jezik naš svagdašnji
»Stilisti«
Sto je, zapravo, rekao autor ovih
redaka?
Pokušajmo analizirati — sintagmu
po sintagmu. To bi doista trebalo
činiti želimo li naš svakodnevni go-
vor vratiti u jednostavne, obične,
razumljive oblike.
U opsežnoj raspravi je ocijenje-
no... Ocjenjujući trodnevni rad
skupa, zanimljivo je reći... Primi-
jećeno je u raspravi ... U uvodnom
izlaganju je naglasio... Uvodnu ri-
ječ je dao... Pokrenuto je pita-
nje«.. Skrenuta je pažnja... Podr-
žan je prijedlog ... Utvrđeni su pri-
jedlozi ... Poduzimaju se napori
Zaključujući — raspravu, | istaknuo
je... Usvojeni su zaključci ... Zalo-
žio se za realnost zaključaka
»Stilsko umijeće jest umijeće iza-
brati između mogućih izraza onaj
koji se nameće u svakom pojedi-
nom slučaju u jezičnoj upotrebi« —
kaže jedan francuski stilističar. Zna-
či li umijeće odabrati između ovih
sintagmi (koje su tek mali »izbor« iz
bogatog niza sličnih) onu pravu —
ako je ijedna od njih takva, ili bi
umijeće bilo izbjeći takav način iz-
ražavanja?
Čini se — ovo drugo, jer toliko nas
je već zarobio rječnik i izraz koji
obiluje takvim i sličnim frazama, da
mu se zaista teško odupiremo i go-
tovo ga više ne možemo mijenjati.
Slušamo ga svakodnevno (na radiju
i TV, na sastancima i skupštinama),
čitamo također svakog dana (u ti-
'sku) — pa kako da se obranimo?
Potrebno je, zaista, umijeće, zna-
nje i volja. No, nije zlo samo u
tome. To su, naime, tek formule za
početak ili završetak izvještaja, koje
ne_govore ništa, ali, bombastično
zvuče. Mogli bismo ih nazvati ste«
reotipnim počecima i završecima,
kad ne bi često čitave rečenice, a
vjerojatno i nekakve misli bile (od-
nosno morale biti) izražene upravo
i samo njima.
»Zaključujući raspravu, istaknuo je
da supokrenuta mnoga značajna pi-
tanja, od kojih svako posebno zaslu-
žuje pažnju«.
Zaključujući raspravu — vjerojatno
je želio reći: na kraju rasprave, ili
završavajući raspravu, ili zaključeno
je u raspravi (ali to je već nešto dru-
go — a upravo to drugo je pravo
značenje glagola zaključiti)
Pokrenuta su mnoga značajna pi-
tanja - mogu li se pitanja pokretati
i što to uopće znači? A ako su pita-
nja već značajna, je li nužno tu kon-
stataciju pojasniti rečenicom - od
kojih svako posebno zaslužuje pažnju
(da ne bismo, valjda, pomislili da
sva zajedno zaslužuju pažnju))? I
zar čitateljevu pažnju ne bi dovolj.
no zasluživala ovakva rečenica: Za-
ključio je (ili: rekao je) da se ras-
pravljalo o mnogim važnim pitanji-
ma?
To bi bilo jednostavno, no, čini
se, upravo stoga i - složeno.
Sto, na primjer, misliti o udžbeni-
cima koji »predstavljaju mali kvalita-
tivni pomak u svojoj svrhovitosti
upravo uključivanjem rečene svakod.
nevno-praktične iskoristljivosti«? Vje-
rojatno ćemo, »zadivljeni« izreče-
nim_mišljenjem, poželjeti što prije
vidjeti taj udžbenik.
»Kreativna i poticajna diskusija sa-
vjetovanje je učinila još obuhvami-
jim«. Pa, evo i primjera te »kreativ-
nosti«
»Slo se tiče stavke koja se odnosi
na kulturu, da li je ona izjednačena s
radnicima u materijalnoj proizvodnji,
mi znademo da je to samo mehanić:
ko predočenje jadikovki iz našeg više.
godišnjeg vremena i da se ne vidi
mogućnost razrješavanja takve situ-
acije, s time se ne bih složila s vama,
naprosto zato, jer mi se čini da se
vidi da će se morati pronaći moguć-
nost razrješavanja ne samo u djelat.
nosti kulture nego društvenih djelat-
nosti općenito«.
'NAŠA KNJIGA — BROJ 3