(jugo)slavenskih

 

VALUNSKA PLOCA, 11. st. Prirodna, klesarski neobrađena ploča, koja je izvorno slu.
šila kao nadgrobna ploča. Nađena je na grobu u staroj Crkvi sv. Marka u Bućevu nad

Valunom na otoku Cresu. Na njoj je bilingvistički natpis: na hrvatskom je

ziku uklesan

 

starom, oblom glagoljicom. Natpis dokazuje supostojanje dvaju erničkih i jezičnih eleme-
nata: starog romanskog i novodoseljenog hrvatskog na otoku Cresu u 11. stoljeću.

natpisi, naknadno uparani oštricom
ili naknadno ispisani crvenom kre
dom, ugljenom ili bojom na nekom
predmetu, tj. glagoljski grafiti. Oni
pružaju mnogo podataka o jeziku,
pismu, gospodarskim i zdravstve-
nim prilikama, oni pokazuju odjeke
velikih povijesnih zbivanja u malim
sredinama. Među njima posebno
mjesto imaju najstariji, npr. Humski
grafiti iz 12. st. i Ročki glagoljski
abecedarij (oko 1200) u Istri. S Ro-
čkim abecedarijem prvi smo put
dobili standard starije hrvatske

goljske azbuke, koju je izravno pi
sim glagoljaš, u živom glagoljaškom
središtu kakvo je vjekovima bio
Roč. U Roču su se pisale i prepisi
vale glagoljske knjige. Iz Roča je po-
tekao Šimun Greblo (Greblić), je
dan od najboljih i najinteligentnijih
glagoljskih pisara, koji je bio poli
glot, što dokazuje njegov glagoljski
grafit uparan na freskama u Humu.

 

 

 
  

o

     

 

U knjizi su objavljeni izgubljeni i
uništeni glagoljski natpisi koje je dr
Branko Fučić obradio i rekonstrui.
rao na osnovi literature, sačuvanih
fotografija i precrta koji su ostali u
rukopisnim ostavštinama. Da bi što
očnije pročitao pojedine oštećene
natpise i odgonetnuo njihov sadr-
žaj, vraćao im se više puta, služio se
raznim tehničkim pomagalima, izra-
divao gipsane odljeve, froiaže, crte-
že i sl. Tragove slova koji su izbjegli
devastaciji u Istri čitao je i bilježio
na celofan-papiru, priljubljenom uz
površinu natpisa, pri dnevnoj ras-
vjeti ili noću, pod tangentnom ras-
vjetom.

 

 

 

 

   

NAŠA KNJIGA - BROJ 3

Dr_Branko Fučić je povjesničar
umjetnosti i proučava srednji vijek:
otkrio je i obradio istarske freske i
zapazio da one obiluju glagoljskim
zapisima. Teren na kojemu je istra.
živao freske nudio mu je nove gla
goljske natpise. Rodom s otoka
Krka, emotivno je vezan za glagolja
šku tradiciju. Njegovo podrijetlo,
djetinjstvo i ambijenti u kojima se
formirao kao čovjek pridonijeli su
da njegov terenski rad preraste u
sistematski posao koji je trajao više
od tri desetljeća — u istraživanje gla
goljskih natpisa. Prošao je (propje-
šačio) uzduž i poprijeko sav glago-
ljaški teren: Istru, Hrvatsko primor-
je, kvarnersko otočje, zadarsko i lič-
ko područje. Rezultati su_takvi da
se danas glagoljski natpisi i grafiti
penju na gotovo tisuću jedinica:
više od polovice (57 posto) otkrio je
dr Branko Fučić. Fučićeve topograf-
ske i kronološke karte pokazuju
npr. da se u najstarijem razdoblju u
Jugoslaviji (11-13. st) kompaktna te-
ritorijalna jezgra glagoljskih natpisa
nalazi na hrvatskom sjeverozapadu,
dok je na makedonskom tlu regi
striran samo jedan glagoljski grafit
(u crkvi sv. Nauma na Ohridskom
jezeru), jedan u Bosanskoj krajini,
jedan u Hercegovini i dva u sred
njedalmatinskom području (jedan u
Plastovu blizu Skradina i jedan u
Kninu). Najstariji areal glagoljske
epigrafike u 11. st. nalazi se u kvar
nerskom bazenu: u Plominu na
istočnoj istarskoj obali, u Valunu na
otoku Cresu i u gradu Krku na oto
ku Krku. Na prijelazu iz 11. u 12. st.
glagoljski se natpisi pojavljuju u Ba-

 

 

 

 

 

 

 

 

Glagoljski natpis na kamenom reljefu
(oko god. 1330) SVETI MARTIN, koji pri
kazuje sveca u biskupskom omnatu viso
kog srednjeg vijeka. Nalazio se u senjskoj
Crkvi sv. Martina i istovrstan je i istodo-
ban s glagoljskim natpisom iz 1330, koji
bilježi gradnju te crkve. Reljejie naknad
no uklesan na prednjoj strani antikne
rimske

 

 

ški na otoku Krku i u Senju, na
obali Hrvatskog primorja. Areal gl
goljskih natpisa u 12. st. proširuj
e u srednju i sjeveroistočnu Istru:
Grdoselo, Hum, Roč, a krajem 13.
st. i u Draguć. Taj se areal bitno ne
mijenja ni u 13, ni u 14. st. Potpuno
novu sliku otvara 15. st., kad se gla-
goljski natpisi bilježe u unutrašnjoj
Hrvatskoj, na zadarskom području s
otocima i u Bihačkoj krajini. U Ist
se tada nalaze spomenici u srec
njem_dijelu, a izrazito jak prodor
glagoljice vidljiv je u Koparštini.
Najveće je teritorijalno proširenje
glagoljskih natpisa i grafita u 16. st.
U tom stoljeću zabilježeni su natpisi
u čitavoj Istri, zapadnoj Hrvatskoj,
primorju, Zadru, i u zadarskoj oko-
lici. U 17. st. zapaža se početak po-
vlačenja glagoljice, a u 18. st. proces
povlačenja se završava. Sada na epi
grafskoj građi — kaže autor - može
mo pratiti kako se glagoljica povu.
kla na svoje početne teritorijalne
pozicije, na otok Krk. Glagoljski se

 

  

 

33