(jugo)slavenskih VALUNSKA PLOCA, 11. st. Prirodna, klesarski neobrađena ploča, koja je izvorno slu. šila kao nadgrobna ploča. Nađena je na grobu u staroj Crkvi sv. Marka u Bućevu nad Valunom na otoku Cresu. Na njoj je bilingvistički natpis: na hrvatskom je ziku uklesan starom, oblom glagoljicom. Natpis dokazuje supostojanje dvaju erničkih i jezičnih eleme- nata: starog romanskog i novodoseljenog hrvatskog na otoku Cresu u 11. stoljeću. natpisi, naknadno uparani oštricom ili naknadno ispisani crvenom kre dom, ugljenom ili bojom na nekom predmetu, tj. glagoljski grafiti. Oni pružaju mnogo podataka o jeziku, pismu, gospodarskim i zdravstve- nim prilikama, oni pokazuju odjeke velikih povijesnih zbivanja u malim sredinama. Među njima posebno mjesto imaju najstariji, npr. Humski grafiti iz 12. st. i Ročki glagoljski abecedarij (oko 1200) u Istri. S Ro- čkim abecedarijem prvi smo put dobili standard starije hrvatske goljske azbuke, koju je izravno pi sim glagoljaš, u živom glagoljaškom središtu kakvo je vjekovima bio Roč. U Roču su se pisale i prepisi vale glagoljske knjige. Iz Roča je po- tekao Šimun Greblo (Greblić), je dan od najboljih i najinteligentnijih glagoljskih pisara, koji je bio poli glot, što dokazuje njegov glagoljski grafit uparan na freskama u Humu. o U knjizi su objavljeni izgubljeni i uništeni glagoljski natpisi koje je dr Branko Fučić obradio i rekonstrui. rao na osnovi literature, sačuvanih fotografija i precrta koji su ostali u rukopisnim ostavštinama. Da bi što očnije pročitao pojedine oštećene natpise i odgonetnuo njihov sadr- žaj, vraćao im se više puta, služio se raznim tehničkim pomagalima, izra- divao gipsane odljeve, froiaže, crte- že i sl. Tragove slova koji su izbjegli devastaciji u Istri čitao je i bilježio na celofan-papiru, priljubljenom uz površinu natpisa, pri dnevnoj ras- vjeti ili noću, pod tangentnom ras- vjetom. NAŠA KNJIGA - BROJ 3 Dr_Branko Fučić je povjesničar umjetnosti i proučava srednji vijek: otkrio je i obradio istarske freske i zapazio da one obiluju glagoljskim zapisima. Teren na kojemu je istra. živao freske nudio mu je nove gla goljske natpise. Rodom s otoka Krka, emotivno je vezan za glagolja šku tradiciju. Njegovo podrijetlo, djetinjstvo i ambijenti u kojima se formirao kao čovjek pridonijeli su da njegov terenski rad preraste u sistematski posao koji je trajao više od tri desetljeća — u istraživanje gla goljskih natpisa. Prošao je (propje- šačio) uzduž i poprijeko sav glago- ljaški teren: Istru, Hrvatsko primor- je, kvarnersko otočje, zadarsko i lič- ko područje. Rezultati su_takvi da se danas glagoljski natpisi i grafiti penju na gotovo tisuću jedinica: više od polovice (57 posto) otkrio je dr Branko Fučić. Fučićeve topograf- ske i kronološke karte pokazuju npr. da se u najstarijem razdoblju u Jugoslaviji (11-13. st) kompaktna te- ritorijalna jezgra glagoljskih natpisa nalazi na hrvatskom sjeverozapadu, dok je na makedonskom tlu regi striran samo jedan glagoljski grafit (u crkvi sv. Nauma na Ohridskom jezeru), jedan u Bosanskoj krajini, jedan u Hercegovini i dva u sred njedalmatinskom području (jedan u Plastovu blizu Skradina i jedan u Kninu). Najstariji areal glagoljske epigrafike u 11. st. nalazi se u kvar nerskom bazenu: u Plominu na istočnoj istarskoj obali, u Valunu na otoku Cresu i u gradu Krku na oto ku Krku. Na prijelazu iz 11. u 12. st. glagoljski se natpisi pojavljuju u Ba- Glagoljski natpis na kamenom reljefu (oko god. 1330) SVETI MARTIN, koji pri kazuje sveca u biskupskom omnatu viso kog srednjeg vijeka. Nalazio se u senjskoj Crkvi sv. Martina i istovrstan je i istodo- ban s glagoljskim natpisom iz 1330, koji bilježi gradnju te crkve. Reljejie naknad no uklesan na prednjoj strani antikne rimske ški na otoku Krku i u Senju, na obali Hrvatskog primorja. Areal gl goljskih natpisa u 12. st. proširuj e u srednju i sjeveroistočnu Istru: Grdoselo, Hum, Roč, a krajem 13. st. i u Draguć. Taj se areal bitno ne mijenja ni u 13, ni u 14. st. Potpuno novu sliku otvara 15. st., kad se gla- goljski natpisi bilježe u unutrašnjoj Hrvatskoj, na zadarskom području s otocima i u Bihačkoj krajini. U Ist se tada nalaze spomenici u srec njem_dijelu, a izrazito jak prodor glagoljice vidljiv je u Koparštini. Najveće je teritorijalno proširenje glagoljskih natpisa i grafita u 16. st. U tom stoljeću zabilježeni su natpisi u čitavoj Istri, zapadnoj Hrvatskoj, primorju, Zadru, i u zadarskoj oko- lici. U 17. st. zapaža se početak po- vlačenja glagoljice, a u 18. st. proces povlačenja se završava. Sada na epi grafskoj građi — kaže autor - može mo pratiti kako se glagoljica povu. kla na svoje početne teritorijalne pozicije, na otok Krk. Glagoljski se 33