ORUGSIIRAUU
1DIRVOZEVA
ANISEVLA -
SaČUVIA

Prošle smo godine (br. 14) pisali o Hrvojevu misalu i u završetku
članka konstatinali da su se zbog njegove izvanredne vrijednosti i lje-
pote za njega »otimali« mnogi evropski dvorovi i biblioteke dok mu se

na kraju nij

 

je zameo svaki trag. Direktor Staroslavenskog instituta u

Zagrebu, drugarica Anica Nazor, opovrgava te tvrdnje. Donosimo njen
odgovor koji će nam mnogo jasnije i određenije objasniti sudbinu tog

neprocjenjivo vrijednog rukopisa.

da je ipak sačuvan original

glagoljskog rukopisa Hrvojeva
misala i da je i danas tamo gdje je
nekoć bio, ti. u Carigradu u biblio-
teci Topkapi Sarayi pod oznakom
Ms 71 (manuseript — rukopis). Neki
misle da je tamo prenesen sa
ostalim rukopisima bogate biblioteke
kralja Matije. Korvina, a neki pak
da_je zbog svoje ljepote, u prvom
redu zbog dragocjenog uveza s
dragim kamenjem, bio plijen kakva
turskog pohoda.

'Koncem 19. st. posuđen je u Beč
gdje je troškom bosanske vlade £.
1891 izdana monografija koju su
priredili V. Jagić, L. Thalloczy i F.
Wickhoft, U njoj je rukopis obrađen
s povijesnog, jezičnog | umjetničkog
gledišta sa silkovnim i tekstovnim
prilozima. Poslije toga gubi se trag
Hrvojevu misalu i za nj se nije
znalo gotovo sedam decenija. »Po-
novno« ga je otkrila Mara Harisi-
jades, bibliotekar u Narodnoj biblio-
teci u Beogradu, kada je razgledala
bizantske i slavenske rukopise u
Saraju. Njegov opis našla je kod A.
Deissmanna_ među opisima neislam“
skih rukopisa Saraja (izdan g. 1995).
1z toga se opisa vidi da su mnogi
rukopisi tek g. 1927. bili izvučeni iz
podruma u kojima su se_dotle
nalazili. Deissmann“ pretpostavlja da
je Hrvojev misal zbog svoje raskoši
nekada bio u dvorani za reprezen
tativne rukopise (Libraria commu-
ma). Hrvojev misal nema više o:
ginalan uvez, nego tzv. Yildis sa
 grbom Abdula Amida III.

'Hrvojev_misal dolsta je najljepši
hrvatski glagoljski rukopis. Napisan
je na pergameni (koži) na 242 lista
(veličina 81 X 225 cm) i ukrašen sa
94 minijature različitih veličina i
oblika (8 idu preko cijele stranice) s
jednom ili više figura koje prikazuju

MALO je poznato našoj javnosti

  

 

 

 

biblijske prizore (Starog i Novog
zavjeta), pojedine svece, figure ili
alegorije pojedinih mjeseci s karak-
terističnim djelatnostima u njima.
Ukrašen je još i sa 380 bogatih
(zlatnih) početnih slova (inicijala), ne
računajući male, i sa 4 inicijala
ilustrirana likovima svetaca i Krista.

Razlikuje se od hrvatskih latin-
skih i glagoljskih rukopisa 14—15.
st, pa je potrebno još mnogo istra-

 

   

živati da bi se otkrila tajna njegova
postanka_(motivi, sredina, slikar,
pisar. U tu tajnu pokušala je
dijelom ući dr Marija Pantelić,
vrstan stručnjak u hrvatskom gla-
golizmu, svojom studijom: Povijesna
podloga.iluminacije Hrwajeva misala
(objelodanjena u časopisu Slovo br.
20, g. 1970, koji izdaje Staroslavenski
institut »Svetozar Ritig« u Zagrebu).
Povijesnom analizom svake pojedine
minijature pokazala je da je pisanje
Hrvojeva misala odraz teških borbi
&a se posljednjem Anžuvincu Ladi-
slavu Napuljskom osigura nesigurna
hrvatsko-ugarska kruna. Pokazali
de dakle da_je kulturno-politi
stvarnost vladanja posljednji
puljskih Anžuvinaca ostavila jasne
iragove u minijaturama, inicijalima
i u kalendaru. Konkretno: postanak
misala vezan je za Hrvojev naslov
dux Spalatensis koji mu je podijelio
kralj Ladislav Napuljski u listopadu
£. 1403.

Poznato je da su pojedine moćne
feudalne obitelji osiguravale napulj-
skim Anžuvincima prijestolja i po-
dručja — npr. Acelauioli u Firenci,
Subići, Horvati i pogotovu Hrvoje
Vukčić Hrvatinić u Hrvatskoj i
Dalmaciji. Papa Bonifacije IX ovlas-
tio je kardinala Angela Aceiaulolija
da Zadislavu Napuljskom utre put
na _ hrvatsko-ugarsko — prijestolje.
Stoga je kardinal osobno dopratio
Ladislava u Zadar na krunidbu 5.
kolovoza_140%. na kojoj je bio i
Hrvoje. Kralj se nije usudio dulje

 

 

 

 

 

 

 

 

NESUĐENI HRVATSKI KNJIŽEVNI JEZIK

Ove godine ste mnogo čuli i čitali o
Zrinskima i Frankopanima, ali vjero-
jatno više o njihovoj ratničkoj i uro-
iničkoj nego o književnoj i jezičnoj
djelatnosti. Sigurno znate da je Petar
Zrinski preveo na hrvatski mađarski
ep svoga brata Nikole »Adrianskoga
mora sirena« (o opsadi Sigeta), da je
Katarina Zrinska s njemačkog prevela
molitvenik »Putni tovaruše, a Fran Kr-
sto Frankopan u tamnici napisao svo-
ju pjesničku zbiricu »Gartllo za čas
kratitle All zacijelo niste nešto pobli-
že saznali o jeziku kojim su ti hrvat-
Ski velikaši pisali ne samo svoja knji-
ževna djela nego i različite poslovne
spise, dokumenie pravno akte i priva-
Možda ste negdje čuli da
su čakavskim narječjem, a dr
zdje ste nalšli da je t0 kajkavski diji
jekt. Mogli ste u Frankopana naići na
stihov.
Kaf su orsagi. koš kraljevstva?
dragi kinči, kaj bogatstva?
pa na temekju toga zaključiti da je
kajkavac, AM onda će vas
zbuniti stihovi poput ovih:
Biuno jaže Horcatjanin junak,
priko polja viteškoga konja.
Nije l to jezik naše deseteračke što-
kavske škavske narodne pjesme? No
to su stihovi u kojima se izrazito oči-

   

 

tuju utjecaji hrvatske stare kajkavske
i šlokavske književnost, al pošiedal:
o Frankopanov jezik na većoj člelini,
zdje ti utjecaji ne prigušuju jezik ko:
Ši se Frankopan najčešće služi

Sriću venki išće

Nut poglejte kako sriću

šlovičanski ljudi iščvi

ki z naviikom međ knjigami,

ki z oružjem med vojskomi:

ki u doori prislužujuć,

z neistinom prilizujuć,

drugim ne zlo poterdu,

što je krivo potribujt.

li srića je Dižeća
mato kadi obilojeća,
osi ju žele, nasliduji,

retki pako dostiguju!

'Vjerajemo da s malo napora razu«
mijele pjesm 1 pjesnikovu zmisao.

A evo i ulomka š jedne od
pjelijih Franikopanovih pjesama >Cvi-
U kolnki mašku spudiM

kolipki majku zgubih,
u dininstov otea služih,
imam krila prekinuta,
do dva bratca poginuta.

Milu sestru, koju ljubih,
u nevolji sad zaćukih,

tjubu dragu s kom se dičih,
jur od davna da ne vidih,

 

 

kuusesevssestsnNacnmresNNRNIJJNRENRNNEANNSKJJNARANNMNRRNEAAN*RRRNNNSEANRNEANNASRA goRAMAA