ORUGSIIRAUU 1DIRVOZEVA ANISEVLA - SaČUVIA Prošle smo godine (br. 14) pisali o Hrvojevu misalu i u završetku članka konstatinali da su se zbog njegove izvanredne vrijednosti i lje- pote za njega »otimali« mnogi evropski dvorovi i biblioteke dok mu se na kraju nij je zameo svaki trag. Direktor Staroslavenskog instituta u Zagrebu, drugarica Anica Nazor, opovrgava te tvrdnje. Donosimo njen odgovor koji će nam mnogo jasnije i određenije objasniti sudbinu tog neprocjenjivo vrijednog rukopisa. da je ipak sačuvan original glagoljskog rukopisa Hrvojeva misala i da je i danas tamo gdje je nekoć bio, ti. u Carigradu u biblio- teci Topkapi Sarayi pod oznakom Ms 71 (manuseript — rukopis). Neki misle da je tamo prenesen sa ostalim rukopisima bogate biblioteke kralja Matije. Korvina, a neki pak da_je zbog svoje ljepote, u prvom redu zbog dragocjenog uveza s dragim kamenjem, bio plijen kakva turskog pohoda. 'Koncem 19. st. posuđen je u Beč gdje je troškom bosanske vlade £. 1891 izdana monografija koju su priredili V. Jagić, L. Thalloczy i F. Wickhoft, U njoj je rukopis obrađen s povijesnog, jezičnog | umjetničkog gledišta sa silkovnim i tekstovnim prilozima. Poslije toga gubi se trag Hrvojevu misalu i za nj se nije znalo gotovo sedam decenija. »Po- novno« ga je otkrila Mara Harisi- jades, bibliotekar u Narodnoj biblio- teci u Beogradu, kada je razgledala bizantske i slavenske rukopise u Saraju. Njegov opis našla je kod A. Deissmanna_ među opisima neislam“ skih rukopisa Saraja (izdan g. 1995). 1z toga se opisa vidi da su mnogi rukopisi tek g. 1927. bili izvučeni iz podruma u kojima su se_dotle nalazili. Deissmann“ pretpostavlja da je Hrvojev misal zbog svoje raskoši nekada bio u dvorani za reprezen tativne rukopise (Libraria commu- ma). Hrvojev misal nema više o: ginalan uvez, nego tzv. Yildis sa grbom Abdula Amida III. 'Hrvojev_misal dolsta je najljepši hrvatski glagoljski rukopis. Napisan je na pergameni (koži) na 242 lista (veličina 81 X 225 cm) i ukrašen sa 94 minijature različitih veličina i oblika (8 idu preko cijele stranice) s jednom ili više figura koje prikazuju MALO je poznato našoj javnosti biblijske prizore (Starog i Novog zavjeta), pojedine svece, figure ili alegorije pojedinih mjeseci s karak- terističnim djelatnostima u njima. Ukrašen je još i sa 380 bogatih (zlatnih) početnih slova (inicijala), ne računajući male, i sa 4 inicijala ilustrirana likovima svetaca i Krista. Razlikuje se od hrvatskih latin- skih i glagoljskih rukopisa 14—15. st, pa je potrebno još mnogo istra- živati da bi se otkrila tajna njegova postanka_(motivi, sredina, slikar, pisar. U tu tajnu pokušala je dijelom ući dr Marija Pantelić, vrstan stručnjak u hrvatskom gla- golizmu, svojom studijom: Povijesna podloga.iluminacije Hrwajeva misala (objelodanjena u časopisu Slovo br. 20, g. 1970, koji izdaje Staroslavenski institut »Svetozar Ritig« u Zagrebu). Povijesnom analizom svake pojedine minijature pokazala je da je pisanje Hrvojeva misala odraz teških borbi &a se posljednjem Anžuvincu Ladi- slavu Napuljskom osigura nesigurna hrvatsko-ugarska kruna. Pokazali de dakle da_je kulturno-politi stvarnost vladanja posljednji puljskih Anžuvinaca ostavila jasne iragove u minijaturama, inicijalima i u kalendaru. Konkretno: postanak misala vezan je za Hrvojev naslov dux Spalatensis koji mu je podijelio kralj Ladislav Napuljski u listopadu £. 1403. Poznato je da su pojedine moćne feudalne obitelji osiguravale napulj- skim Anžuvincima prijestolja i po- dručja — npr. Acelauioli u Firenci, Subići, Horvati i pogotovu Hrvoje Vukčić Hrvatinić u Hrvatskoj i Dalmaciji. Papa Bonifacije IX ovlas- tio je kardinala Angela Aceiaulolija da Zadislavu Napuljskom utre put na _ hrvatsko-ugarsko — prijestolje. Stoga je kardinal osobno dopratio Ladislava u Zadar na krunidbu 5. kolovoza_140%. na kojoj je bio i Hrvoje. Kralj se nije usudio dulje NESUĐENI HRVATSKI KNJIŽEVNI JEZIK Ove godine ste mnogo čuli i čitali o Zrinskima i Frankopanima, ali vjero- jatno više o njihovoj ratničkoj i uro- iničkoj nego o književnoj i jezičnoj djelatnosti. Sigurno znate da je Petar Zrinski preveo na hrvatski mađarski ep svoga brata Nikole »Adrianskoga mora sirena« (o opsadi Sigeta), da je Katarina Zrinska s njemačkog prevela molitvenik »Putni tovaruše, a Fran Kr- sto Frankopan u tamnici napisao svo- ju pjesničku zbiricu »Gartllo za čas kratitle All zacijelo niste nešto pobli- že saznali o jeziku kojim su ti hrvat- Ski velikaši pisali ne samo svoja knji- ževna djela nego i različite poslovne spise, dokumenie pravno akte i priva- Možda ste negdje čuli da su čakavskim narječjem, a dr zdje ste nalšli da je t0 kajkavski diji jekt. Mogli ste u Frankopana naići na stihov. Kaf su orsagi. koš kraljevstva? dragi kinči, kaj bogatstva? pa na temekju toga zaključiti da je kajkavac, AM onda će vas zbuniti stihovi poput ovih: Biuno jaže Horcatjanin junak, priko polja viteškoga konja. Nije l to jezik naše deseteračke što- kavske škavske narodne pjesme? No to su stihovi u kojima se izrazito oči- tuju utjecaji hrvatske stare kajkavske i šlokavske književnost, al pošiedal: o Frankopanov jezik na većoj člelini, zdje ti utjecaji ne prigušuju jezik ko: Ši se Frankopan najčešće služi Sriću venki išće Nut poglejte kako sriću šlovičanski ljudi iščvi ki z naviikom međ knjigami, ki z oružjem med vojskomi: ki u doori prislužujuć, z neistinom prilizujuć, drugim ne zlo poterdu, što je krivo potribujt. li srića je Dižeća mato kadi obilojeća, osi ju žele, nasliduji, retki pako dostiguju! 'Vjerajemo da s malo napora razu« mijele pjesm 1 pjesnikovu zmisao. A evo i ulomka š jedne od pjelijih Franikopanovih pjesama >Cvi- U kolnki mašku spudiM kolipki majku zgubih, u dininstov otea služih, imam krila prekinuta, do dva bratca poginuta. Milu sestru, koju ljubih, u nevolji sad zaćukih, tjubu dragu s kom se dičih, jur od davna da ne vidih, kuusesevssestsnNacnmresNNRNIJJNRENRNNEANNSKJJNARANNMNRRNEAAN*RRRNNNSEANRNEANNASRA goRAMAA