ostati u Dalmaciji, pa se već u listopadu iste godine vraća u Napulj. No prije odlaska uzdigao je Hrvoja na veliku čast »hercega« (dux) grada Splita, davši mu u posjed otoke: Brač, Hvar | Korčulu. Ostavio ga je za svoga jedinoga namjesnika u Hrvat- skoj i Dalmaciji. Od toga se doba u splitskim spomenicima Hrvoje nazi- va »herceg Spljeta, potkralj_(vice- rex) Dalmacije i Hrvatske, najveći vojvoda bosanski i knez donjih strana«. Kardinal Acciauioli nasto- to čvršće povezati Hrvoja s vom i povezati katolički cen- tar Split s novim hercegom (Hrvo- jem), koji je bio sumnjičen zbog krivovjerstva — (patarenstva). _ M. Pantelić smatra da je Acciauioli stoga odmah organizirao pisanje jednog misala »po zakonu rimskoga dvora«, ti. da je za vojvodu splitskog dao izraditi glagoljski misal po vlastitom latinskom (dvorskom) mi- salu. Prema tom (Acciauiolijevu) latinskom misalu slikao je doma - či majstor (iz domaće slikarske škole) Hrvojev misal. Nije ga dakle ukrašavao putujući firentinski ili toskanski — minijaturist, — kako — se pretpostavljalo. To pokazuju ele- menti domaće arhitekture koji su zasvjedočeni u Dioklecijanove mjestima_gdje Sihai katedrale sv. Duje naslikan je minijaturi koja prikazuje biblijski Samaritanke. prizor Krista i Hrvojevu misalu svoju minijaturu Duje, zaštitnik Splita. Ona Prijatelji pres pomoći, a rodbina suze toči, verne sluge rastresene, prez obrambe zapušćene. 'Ova tragična slika Frankopanove su- dbine napisana je jezikom koji i tristć godina poslije Frankopana još živi. Te jezik njegova zavičaja. Povjesničari drie da su se Frankopan i sestra mu Kalarina_rodili u Bosiljevu, nedaleko dd Karlovca. Ako se usporede dana- ji" govori Bosiljeva, Zvečaja. Novi- la-na Dobri i druših frankopanskih gradova oko Kupe, Korane, M Dobre, onda vidimo da je Frankopan seo za podlogu, svora pičenčkog jezi ka upravo ondašnji kovor tih krajeva A to zapravo vrijedi i za jezik njego- če sestre Katarine i svaka mu Petra Zrinskog, Njihov je govor čakavsko- kajkavški, ikavsko-ekavski s primje- žama štokavštine. To se može reći i za govore današnjeg Bosiljeva i Novi- rada. Ono po čemu se govor Franko- pana 1 Zrinskih razlikuje od čakav- Sko-kajkavskih narječja karlovačkog četveronječja — jest upotreba aorista koji danas u narođu više ne živi i jaki utjecaji tadašnje hrvatske knjiže- \nosti koja je bila pisana i na čakav: škom, i na kajkavskom. i na štokav- škom narječju. Najupadijivija osobina jerika_ zrinsko-frankopanske književ- nosti + pismenosti, uz miješanje oso- bina svih naših dijalekata, jest ikav- sko-skavski odraz starog slavenskog z minijaturama: zidine palače nalaze se na je trebalo naslikati pozadine palestinskog grada Naima, i Jeruzalema; toranj splitske u U odgovara reljefu u zvoniku i na drvenom koru splitske katedrale kao i na otisnutoj figuri splitskih nova- glasa jala i akavski odraz poluglasa (misal, mogal, sam). Oni ne miješaju 1 1 E, kako im padne na pamet, nego po određenim pravilima (uvijek je I, a samo ako iza nekađašnjeg jata do- lazi 1, n, £ 4, 5, z + 0, a lli u imamo e (lipo, mliko, cviće, belo, seno, vera). Taj čakavsko-kajkavski ikavsko-skav- ski jezik Zrinskih | Frankopana s pri- mjesama svih naših narječja nije se u IT. stoljeću još sasvim razvio i usta- lio, bilo je dosta kolebanja, ali njime se tada mnogo pisalo i možemo pret- postaviti da je njegov razvoj, prekinut urotom zrinsko-frankopanskom, u bo- ijim povijesnim _ okolnostima mogao dovesti do toga da taj jezik postane književnim jezikom svih Hrvata (na- ravno pod preipostavkom da su Zrin- ski i Prankopani pobijedili i stvorili šamostalnu hrvatsku državu, kojof bi oni onda dali ne samo politički nego I' kulturni pečat). To bi še lako dogo- dilo jer su mnogi pisci i prije Fran- kopana (Brne Krnarutić u Zadru, npr) i poslije njega (Pavao Ritter-Viferović u Senju) pisal jezikom koji umnogo- me podsjeća na jezik zrinsko-franko- panske književnosti. 'Možemo stoga reći da je jezik Prana Krste Frankopana, izrastao na čakav- sko-kajkavskoj podlozi zavičajnog mu Bosiljeva i oplemenjen bogatim utje- cajem hrvatske kajkavske, štokavske i čakavske kniiževnosti, nesuđeni hrvat- ski književni jezik. STJEPKO TEŽAK ca. Ta se minijatura nije nalazila u datinskom predlošku, jer na mjestu gdje je trebalo naslikati sv. Duju zlagolji ana_uputa slika. fu: svetago Duima i svelago Mihaila e piši. Valja napomenuti da u srednjem vijeku u kalendare veoma šlobodno ubacivali miesni datum švetkovina pa su oni važni pri određivanju | podrijetla — pojedinih spomenika kada o njima nema ma- derijalnih dokaza. U _ kalendaru Hrvojeva misala nalaze se sveci onih_područja kojima su_vladali napuljski — Anžuvinci: —" francu: južnotalijanski, carigradsko-orijen- lalni, dalmatinski, mađarski, pa i češki. Tako je i kalendar dokaz da je pisanje Hrvojeva misala u vezi sa špomenutom __ kulturno-političkom stvarnošću početkom 15. s Premda ni danas ne znamo tko je ukrašavao najljepši hrvatski gla- goljski rukopis, misal Hrvoja Vukč ća Hrvatiniča, svojim _ temeljitim analizama navedena radnja poka. zuje da slikara treba tražiti među domaćim majstorima, u do- mačoj slikarskoj školi i da je njegovo pisanje u vezi s Hrvojevom titulom dux Spalatensis. Kada Hr- vojev misal bude izdan u potpunosti u originalnoj veličini i originalnim bojama (faksimil), fada če povjes- ničari umjetnosti moći reći više o njegovu slikaru. Takvo se izdanje priprema. Anica NAZOR 21