ostati u Dalmaciji, pa se već u
listopadu iste godine vraća u Napulj.
No prije odlaska uzdigao je Hrvoja
na veliku čast »hercega« (dux) grada
Splita, davši mu u posjed otoke: Brač,
Hvar | Korčulu. Ostavio ga je za
svoga jedinoga namjesnika u Hrvat-
skoj i Dalmaciji. Od toga se doba u
splitskim spomenicima Hrvoje nazi-
va »herceg Spljeta, potkralj_(vice-
rex) Dalmacije i Hrvatske, najveći
vojvoda bosanski i knez donjih
strana«. Kardinal Acciauioli nasto-

to čvršće povezati Hrvoja s
vom i povezati katolički cen-
tar Split s novim hercegom (Hrvo-
jem), koji je bio sumnjičen zbog
krivovjerstva — (patarenstva). _ M.
Pantelić smatra da je Acciauioli
stoga odmah  organizirao pisanje
jednog misala »po zakonu rimskoga
dvora«, ti. da je za vojvodu splitskog
dao izraditi glagoljski misal po
vlastitom latinskom (dvorskom) mi-
salu. Prema tom  (Acciauiolijevu)
latinskom misalu slikao je doma -

 

 

 

 

 

 

 

či majstor (iz domaće slikarske
škole) Hrvojev misal. Nije ga dakle
ukrašavao putujući firentinski ili
toskanski — minijaturist, — kako — se
pretpostavljalo. To pokazuju ele-
menti domaće arhitekture koji su

zasvjedočeni u
Dioklecijanove
mjestima_gdje

 

Sihai
katedrale

 

 

sv. Duje naslikan je

minijaturi koja prikazuje biblijski

 Samaritanke.

prizor Krista i

Hrvojevu misalu svoju minijaturu
Duje, zaštitnik Splita. Ona

 

Prijatelji pres pomoći,
a rodbina suze toči,

verne sluge rastresene,

prez obrambe zapušćene.

'Ova tragična slika Frankopanove su-
dbine napisana je jezikom koji i tristć
godina poslije Frankopana još živi.

Te jezik njegova zavičaja. Povjesničari
drie da su se Frankopan i sestra mu
Kalarina_rodili u Bosiljevu, nedaleko
dd Karlovca. Ako se usporede dana-
ji" govori Bosiljeva, Zvečaja. Novi-
la-na Dobri i druših frankopanskih
gradova oko Kupe, Korane, M
Dobre, onda vidimo da je Frankopan
seo za podlogu, svora pičenčkog jezi
ka upravo ondašnji kovor tih krajeva
A to zapravo vrijedi i za jezik njego-
če sestre Katarine i svaka mu Petra
Zrinskog, Njihov je govor čakavsko-
kajkavški, ikavsko-ekavski s primje-
žama štokavštine. To se može reći i za
govore današnjeg Bosiljeva i Novi-
rada. Ono po čemu se govor Franko-
pana 1 Zrinskih razlikuje od čakav-
Sko-kajkavskih narječja  karlovačkog
četveronječja — jest upotreba aorista
koji danas u narođu više ne živi i
jaki utjecaji tadašnje hrvatske knjiže-
\nosti koja je bila pisana i na čakav:
škom, i na kajkavskom. i na štokav-
škom narječju. Najupadijivija osobina
jerika_ zrinsko-frankopanske književ-
nosti + pismenosti, uz miješanje oso-
bina svih naših dijalekata, jest ikav-
sko-skavski odraz starog slavenskog

      

 

 

   

z

 

 

 

 

 

 

 

 

minijaturama: zidine
palače nalaze se na
je trebalo naslikati
pozadine palestinskog grada Naima,
i Jeruzalema; toranj splitske

 

u

   

U  odgovara reljefu u zvoniku i na
drvenom koru splitske katedrale kao

i na otisnutoj figuri splitskih nova-

glasa jala i akavski odraz poluglasa
(misal, mogal, sam). Oni ne miješaju 1
1 E, kako im padne na pamet, nego
po određenim pravilima (uvijek je I,
a samo ako iza nekađašnjeg jata do-
lazi 1, n, £ 4, 5, z + 0, a lli u imamo e
(lipo, mliko, cviće, belo, seno, vera).
Taj čakavsko-kajkavski ikavsko-skav-
ski jezik Zrinskih | Frankopana s pri-
mjesama svih naših narječja nije se
u IT. stoljeću još sasvim razvio i usta-
lio, bilo je dosta kolebanja, ali njime
se tada mnogo pisalo i možemo pret-
postaviti da je njegov razvoj, prekinut
urotom zrinsko-frankopanskom, u bo-
ijim povijesnim _ okolnostima mogao
dovesti do toga da taj jezik postane
književnim jezikom svih Hrvata (na-
ravno pod preipostavkom da su Zrin-
ski i Prankopani pobijedili i stvorili
šamostalnu hrvatsku državu, kojof bi
oni onda dali ne samo politički nego
I' kulturni pečat). To bi še lako dogo-
dilo jer su mnogi pisci i prije Fran-
kopana (Brne Krnarutić u Zadru, npr)
i poslije njega (Pavao Ritter-Viferović
u Senju) pisal jezikom koji umnogo-
me podsjeća na jezik zrinsko-franko-
panske književnosti.

'Možemo stoga reći da je jezik Prana
Krste Frankopana, izrastao na čakav-
sko-kajkavskoj podlozi zavičajnog mu
Bosiljeva i oplemenjen bogatim utje-
cajem hrvatske kajkavske, štokavske i
čakavske kniiževnosti, nesuđeni hrvat-
ski književni jezik.

STJEPKO TEŽAK

 

 

 

 

 

 

 

 

  

         
  

ca. Ta se minijatura nije nalazila u
datinskom predlošku, jer na mjestu
gdje je trebalo naslikati sv. Duju
zlagolji ana_uputa slika.
fu: svetago Duima i svelago Mihaila

e piši.

Valja napomenuti da u
srednjem vijeku u kalendare veoma
šlobodno ubacivali miesni datum
švetkovina pa su oni važni pri
određivanju | podrijetla — pojedinih
spomenika kada o njima nema ma-
derijalnih dokaza. U _ kalendaru
Hrvojeva misala nalaze se sveci
onih_područja kojima su_vladali
napuljski — Anžuvinci: —" francu:
južnotalijanski, carigradsko-orijen-
lalni, dalmatinski, mađarski, pa i
češki. Tako je i kalendar dokaz da
je pisanje Hrvojeva misala u vezi sa
špomenutom __ kulturno-političkom
stvarnošću početkom 15. s

Premda ni danas ne znamo tko
je ukrašavao najljepši hrvatski gla-
goljski rukopis, misal Hrvoja Vukč
ća Hrvatiniča, svojim _ temeljitim
analizama navedena radnja poka.
zuje da slikara treba tražiti među
domaćim  majstorima, u do-
mačoj slikarskoj školi i da je
njegovo pisanje u vezi s Hrvojevom
titulom dux Spalatensis. Kada Hr-
vojev misal bude izdan u potpunosti
u originalnoj veličini i originalnim
bojama (faksimil), fada če povjes-
ničari umjetnosti moći reći više o
njegovu slikaru. Takvo se izdanje

  
  

priprema.

Anica NAZOR

21