menika. čak je biskup Mahnić, nakon neuspjelih po- kušaja da od vlade dobije pomoć za osnivanje mu- zeja, odlučio da pokraj svoga dvora uredi lapidarij kao što je već besplatno ustupio vlastite prostorije u biskupskoj palači za tiskaru Kurykta, u kojoj su djelimice tiskana i »Glagolitica«. Na Mahnićev poti- caj vodila se skromna akcija pribiranja glagoljskih rukopisa. Na njegovu inicijativu Staroslavenska aka- demija uputila je g. 1910. preko novina poziv župnici- ma, učiteljima i drugima da prepisuju i šalju Akade- sve glagoljske spomenike svoga kraja. Odaziv je bio dobar. Biskup se brinuo i za što bolje sprema- nje svećeničkih kandiđata za službu u glagoljskim crkvama. Brinuo se za usavršavanje kadrova u staro- slavenskom jeziku i slao neke svećenike na Bečko sve- učilište da slušaju predavanja iz staroslavenskog je- zika. Jednom riječju biskup Antun Mahnić svom je dušom potpomagao glagoljicu i osobno je studirao. A studij glagoljice nije mu bio lak: »Strašno sam moral studirati, noben ispit ni bil za me taho hud, kakor to delo; vse sem moral sam iskati, vse doku- mente sam nači in proučiti. Bilo je res hudo«, priz- navao je svom prijatelju župniku Brencetu. Njegov biograf Ignacij Radić kaže: »Kad su se hrvatski bis- kupi g. 1906. na poziv Svete Stolice sastali u Rimu da vijećaju o glagoljici, biskup se Mahnić poput sve- tog Ćirila i Metoda toliko zauzeo za glagoljicu da su prisutni rimski kurijalci ostali naprosto osupnuti«. A zbog glagoljice je mnogo i trpio i bio optuživan. Sjećajući se danas smrti krčkog biskupa Antuna Mah- nića, možemo reći da je on osnivanjem znanstvene institucije za proučavanje glagoljice omogućio objav« ljivanje raznih hrvatskih glagoljskih tekstova, a te zasluge nisu male. Na području slavenske liturgije Staroslavenska akađemija u Krku i njezin osnivač na području slavenske liturgije budili su svijest o po- trebi njezina proširenja na sve hrvatske katolike. Sta- roslavenska akademija u Krku Mahnićevo je djel on ju je utemeljio i biskupovom smrću Akademiji je rad prestao. Tek tridesetak godina poslije Mahni- ćeve smrti ponovno je oživljena institucija sa zadat- kom da proučava i izdaje glagoljske (i ćirilske) spo- menike, tj. onsovan je Staroslavenski institut u Za; rebu koji nastavlja i proširuje znanstvneo+teoretski program Mahnićeve Staroslavenske akademije u Kr- ku. o krleži, claudelu i o ideološkoj prosudbi umjetnosti Nakon nekoliko napisa_o Krleži u »Glasu Koncila« i »Svescima« autor tih napisa je s mnogo st na dobio vrlo oširo izrečene i na- pisane »napomene« koje su, gene: ralno uzevši, imale slijedeći smi. sao: »Da li 'Krležino djelo (mark- sističke ideologije) može biti hr- vatskom katoličkom intelektualcu djelo hrvatske istine u duhovnom smislu?« Isti nepotpisani _>hrvat- ski intelektualac« piše da je spre- man_pokazati nekoliko iština o Krleži koje bi mogle konkretno do- kazati besmislenost bilo kakvog, pa tako i mog poziva na čitanje Mo- roslava Krieže. Taj, dakle, intelek- tualac, ima u džepu spremne doka- ze kojima će u prah pretvoriti Kr- ležino umjetničko djelo, i sve to učinit će on oslanjajući se očito ma_ jednu drugu ideologiju. Dakle jednom ideologijom ovaj_»ideolog« ruši drugu, a pri tom je tvrdo i pravednički uvjeren da govori i ra- spravlja o literaturi. O svim_ tim stanovištima koja se nepotpisana šalju redakcijama gore spomenu- tih listova ne bi imalo smisla ras- pravljati kad ne bi bile izraz jed- ne zaista šire i proširene klime mi- šljenja »katoličkog« svjetonazora. A ne treba ih zaboravljati ili igno- rirati ponajprije zbog toga što je moć osnovne i »proširene reprodu- kcije« tih i takvih stavova poprili- čno velika. Prije svega autoru o- vog napisa totalno je nejasno što bi to trebao biti >katolički intelek- tualac« i po čemu bi se on, ako je intelektualac, razlikovao od' drug intelektualca. Odmah zatim nailazi. mo na mišljenje koje umjetnost je- dino i samo doživljava kao ideolo- giju, O_ tome da umjetnost nije ideoiogija, nego nešto drugo, a za to drugo što obično definiramo kao »umjetnost riječi« treba imati i duha i sluga, nemoguće je a i ne- potrebno uvijek iznova pisati. No simptomatičan je napor da se um- jetnost doktrinizira; taj napor & videntno ukazuje i pokazuje da se on ne usredotočuje samo na knji- 121