ANICA NAZOR

 

* Izlaganje održano na svečanoj akađemiji u Zagrebu dne 13. XII
1970. u povodu komemoracije 50. obljetnice Mahnićeve smrti.

 

U povodu posvete biskupa Mahnića u Gorici delega-
cija krčkih svećenika obdarila ga je lijepo uvezanim
glagoljskim misalom* Tim darom krčki su ga sve-
ćenici željeli podsjetiti na tradiciju glagoljanja u
biskupiji kojoj će biti na čelu, jer je u to doba bila
u jeku borba za opstanak slavenskog bogoslužja, ko-
jemu je sudbina od početka namijenila vječnu borbu.
Austrijska vlada bojala se slavenofilstva i na crkve-
noliturgijskom, tj. glagoljaškom području, pa se pro-
tivila širenju glagoljske liturgije među 'austrijskim
Slavenima. Bečki vladini krugovi bili su naročito
oprezni pri postavljanju krčkog biskupa, gdje je
glagolizam imao čvrste korijene. Nadali su se da
su u Mahniću našli svoga čovjeka koji neće imati
smisla za glagoljicu i koji će zauzeti negativan stav
prema glagoljskom bogoslužju i zato su ga posta-
vili za krčkog biskupa. Hrvatska javnost bila je za-
brinuta i strepila kakav će stav novi biskup zauzeti
prema glagoljskom bogoslužju u staroj krčkoj bisku-
piji. Stoga je Mahniću bila jasna simbolika dara kr-
čkih svećenika, pa je obećao da će pitanje glagoljice
marljivo proučiti. A kada je tršćanski namjesnik Ri
naldi g. 1898. po nalogu vlade došao u Krk da bisku-
pu postavi pitanje o odnosu prema glagoljanju, odgo-
vorio_je: »Još nisam dospio, ekscelencijo, da pitanje
glagoljice proučim, ali već vam sada otvoreno kažem
da pitanje glagoljice temeljito proučavam, te ako pro-
nađen da ona zakonito postoji, ne samo da je neću
ukinuti, nego ću je svom dušom. braniti«. Temeljitim
proučavanjem spoznao je da je glagoljica u hrvats-
kom narodu doista legalan privilegij i da nema ni-
kakav buntovan karakter u okviru Rimokatoličke Cr-
kve. Stoga je odlučio da slavenskom bogoslužju da
još solidniju bazu. Počeo je razmišljati o tome kako
bi zato odgojio ljude i kako bi namaknuo potrebne
znanstvene i praktične knjige, pa je u Krku osnovao
Staroslavensku akademiju (Academia Palaeoslavica
Veglensis) sa zadatkom da se brine za staroslavenski
liturgijski jezik i njegovo naučavanje, za glagoljaško
crkveno pjevanje i za stručnu i znanstvenu izobrazbu
mladog svećenstva u staroslavenskom jeziku. Uz pot-
poru — moralnu i materijalnu — Strossmayerovu i
Parčićevu i drugih svećenika Mahnićeva je Starosla-
venska akademija u siječnju g. 1903. službeno potvr-
đena kao »znanstveno društvo sa sijelom u Krku (Ve-
glia) na Krčkom ot

Počelo se s proučavanjem i izdavanjem neizdanih hr-
vatskih biblijskih tekstova, koji su trebali poslužiti

   

 

 

 

 

 

120

biskup mahnić
i glagoljica

kao osnovno gradivo novim izdanjima liturgijskih
knjiga u prvom redu brevijara, jer je misal izdan g.
1893. u Akademijinoj publikaciji »Glagolitica — Publi-
cationes Palacoslavice Academiae Veglensis«. Prvi sve-
zak je izašao već u jesen g. 1903. s monografijom o
Vrbničkim fragmentima (4 lista pergamene s odlom-
cima koralnog oficija iz sredine 13. st.), koju je pri-
redio izvrstan slavist Ceh Josef Vajs, kojega je bi-
skup Mahnić uspio nagovoriti da se stalno nastani u
Krku i da_tu nastavi svoj studij glagoljaške književ«
nosti. O toj monografiji napisao je ocjenu uvaženi sla-
vist Vatroslav Jagić u kojoj odaje priznanje Staro-
slavenskoj akademiji i Vajsu priznajući mu da je
za takve studije spreman.

Drugim sveskom započeo je zapravo u krilu Akade-
mije Vajsov rad na rekonstrukciji staroslavenskog
teksta Biblije i njime je otvorena serija studija u
okviru »Glagolitica« s naslovom: Analecta
Scripturae »ex antiquioribus codicibus glagoliticis«. U
njoj je izašla kolekcija ovih tekstova iz Staroga za-
vjeta (sve u priredbi Josefa Vajsa): od Povijesnih
knjiga »Knjiga o Ruti«, od Mudrosnih: Knjiga o Jobu
i Propovjednik i Mali proroci (Habakuk, Hošea, Joel,
Sefanija, Hagaj, Zaharija, Malahija). Sve su te knji-
ge jednako solidne i po unutrašnjoj obradi i po teh-
nici i najdragocjeniji su prilog što ga je krčka Sta-
roslavenska akademija dala slavističkoj znanosti. A
s gledišta slavističke znanosti hrvatskoglagoljski bi-
blijski tekstovi veoma su vrijedni jer se u njima ra-
zabiru ostaci prvotnog Cirilova prijevoda Bibilje s
grčkoga, tj. prvog slavenskog prijevoda Biblije uopće.
Osim proučavaja i izdavanja glagoljskih spomenika
koji su bili u izravnoj vezi s liturgijom Staroslavens-
ka akademija i njezin osnivač biskup Mahnić radili
su na proučavanju, izdavanju i čuvanju drugih gla-
goljskih spomenika. Npr. Akademija je izdala u okvi-
ru »Glagolitica« Vajsovu brošuru »Memoria liturgiae
slavicae in diocesi Auxerensi. Ex archivo dioecesano
Auxerensi excerpsit. Veglae 1906«. U njoj je autor sa-
brao podatke iz biskupskog arhiva o glagoljskoj li-
turgiji u bivšoj osorskoj biskupiji, tj. na otocima Cre-
su i Lošinju, da razbije argumente talijanskih pisaca,
koji su pokušavali dokozivati kako glagoljica na tii
otocima nema autohtonog prava na opstanak u smis-
u crkvenih propisa. Biskup. Mahnić i Akademija ma-
mno su vodili brigu o Bašćanskoj ploči, a na inicijativu

biskupa Mahnića nekoliko se godina radilo na osnutku
ijesnih, osobito glagoljskih spo-