A. NAZOR, OSVRT NA POVIJEST.NASIH NAJSTARIJIH STAMPARIJA stu gdje je štampan Misal iz 1483. Štaviše — u istom tom članku u Riječkoj reviji — daje tabelarni pregled (str. 281—284) svih autora koji su u svojim radovima spomenuli da je Misal štampan u Veneciji (Vj. Štefanića navodi nekoliko puta!). No u tom iscrpnom tabelarnom pregledu Kulundžić je zatajio svoje ime! Naime, sam je u prvom izdanju svoje »Knjige o knjizi« (Zagreb, 1951) na str. 292. doslovno napisao: »Glagoljicom je štampana i prva hrvatska knjiga Misal po zakonu rimskoga dvora u Veneciji 1483.« Tu istu rečenicu ponovio je i u drugom »iz osnove prerađenom i znatno proširenom izdanju« svoje knjige (Zagreb, 1957) na str. 570. U tom :drugom izdanju dodao je još: >... a glagoljske štamparije su postojale u Veneciji, Rimu, Tiibingenu, Sieni (sic!), na Rijeci i nekim drugim mjestima« (str. 570). Pitamo se: kako je Ku- lundžić mogao dozvoliti da ga »ideja u Mletcih paralizira« i da mu to ni naj- manje ne smeta u ironiziranju svih onih koji su tako mislili i da »čiste savjesti« u»Senjskom zborniku« (g. II, 1966, str. 189) klikne: >... za koju se tvrdilo (tj. za Misal iz 1483, op. moja) da je ,sigurno', ,svakako', ,bez ikakve sumnje", ,pod izvjesno', ,kako po svemu zaključujemo', morao biti štampan u Mlecima... itd. S tim mišljenjima, koja su preko stotinu godina svi naši dosadašnji autori samo varirali i nekritički prepričavali jedan od drugoga, ja se nikako nisam mogao složiti (spac. A. N.), jer za to nigdje nisam vidio niti jednog plauzibilnog argumenta.« Ipak se — kao što smo pokazali — sam Kulundžić s tim mišljenjem također složio, ali to redovito prešućuje! Čak ni u drugom izdanju svoje »Knjige o knjizi« ne spominje Kosinj među glagoljaškim štam- parijama, pa čak — što doista iznenađuje — ne spominje niti Senj! (Valjda ne misli da je Senj isto što i Siena!) U namjeri da pokaže kako je osnovni motiv koji ga je potakao da uđe u »to kompleksno pitanje i taj veoma skliski teren, kome su do tada svi mudro izmicali« u stvari »amor patriae«, na prvih dvadeset stranica svoje rasprave (Uvod, Historijat historiografije naše glagoljaške štamparije) uglavnom dijeli lekcije svima onima koji su u prošlosti pisali o hrvatskim glagoljskim štam- parijama i kori one kulturne historičare koji nisu o njima pisali. Na početku narednog poglavlja (Otkriće glagoljaške štamparije u Kosinju i njena aktivnost) među ostalim kaže: »Trebalo je da prođe .. šezdeset i tri godine od Asb6thova poziva da se nađe neki Hrvat, koji će shvatiti sav značaj toga pitanja (misli na glagoljska izdanja senjske štamparije, op. moja) za hrvatsku kulturnu hi- storiju, te se prihvatiti posla — i više ne prepričavati ono što su rekli drugi prije njega, nego pokušati da stvari sagleda svojim vlastitim očima. — Držim da mi je u dosadašnjim radovima uspjelo ovo vrlo važno pitanje pokrenuti s mrtve tačke, a taj moj napor shvatili su i drugi« (str. 188). Da pokažemo koliko je Z. Kulundžić unio »novoga« u rješavanju problema oko glagoljskih štamparija na hrvatskom području i kako stvari gleda »vlasti- tim očima«, poći ćemo redom po problemima kako ih je sam autor iznio u svom radu u »Senjskom zborniku«. U poglavlju »Otkriće glagoljaške štamparije u Kosinju i njena aktivnost« Kulundžić kaže da je pokušao naći »neko rješenje« za tri krupna pitanja, i to: >1) Zainteresirao sam se za izvor golih vijesti nekih koji su samo spominjali Kosinj kao mjesto u Hrvatskoj gdje su se štampale knjige. 2) Zainteresirao sam se za pitanje mjesta štampanja najstarije hrvatske i ujedno južnoslavenske knjige, Misala iz 1483. g... 3