KRITIKA Suglasnici su još jedna jezična tema koja ga zaokuplja. Tu obrađuje suglasničke skupine žd, ćr, bavi se rotacizmom, jotacijom sekundarnih suglasničkih skupina, drugom palatalizacijom, problemom geminata, supostojanjem slova #/e, te detaljno govori o asimilacijskim pojavama u užem smislu, pri čemu je građu provjeravao uvrštavajući je u formule koje je za promjene u suvremenom hrvatskom jeziku oblikovao Josip Silić. To znači da se poslužio posve suvremenom metodom pri analizi jezika tekstova srednjega vijeka. Na taj je način dokazao da stare teksto- ve ne treba zaobilaziti kad je riječ o suvremenim dostignućima jezične analize. Govoreći o imenicama upozorava da i u samim kanonskim tek- stovima na temelju kojih je rekonstruirana gramatika staroslavenskoga jezika postoji veliko šarenilo oblika. U hrvatskim srednjovjekovnim tek- stovima te razlike među nastavcima u pojedinim padežima još su i veće pa Damjanović to sustavno pokazuje od primjera do primjera. Pridjeve i zamjenice obradio je kao cjelinu jer su razlike u deklinacijama minimal- ne. Posebno je analizirao osobne zamjenice i stupnjevanje pridjeva i pri- loga, a osvrnuo se i na odnos nominalnih i pronominalnih pridjevskih oblika. Obrađujući glagole bavi se infinitivom, participima, prezentom, imperativom, imperfektom, aoristom, perfektom, pluskvamperfektom, futurom, a posebnu je pažnju posvetio dvojini u glagola. Glagolitica kajkaviana velika je tema kojom se autor također bavio. Podijelio ju je u nekoliko cjelina. To su: glagoljaštvo u Zagrebačkoj bi- skupiji, dosadašnja proučavanja kajkavizama u glagoljskim tekstovima, korpus glagoljskih tekstova prošaranih kajkavizmima, kajkavizmi na fo- netsko-fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i leksičkoj razini. Iz samih naslova poglavlja vidljivo je da se autor bavio kajkavskim elementima u glagoljskim tekstovima. Tih kajkavskih elemenata ima popriličan broj, a s mnogima od njih i znanstvena i ona šira kulturna javnost uopće nije donedavna bila upoznata. Ovdje posebno upućujem na poglavlje pod naslovom Korpus glagoljičnih tekstova prošaranih kajkavizmima koje pru- ža popis tekstova posebno zanimljivih onima koji se bave kajkavskim elementima u jeziku. Iduća tema koja zaokuplja Damjanovića i koju nijedan proučavatelj glagoljskih tekstova ne može zaobići svakako je jezik Bašćanske ploče. U ovom tekstu donosi vlastita promišljanja o tom našem jezičnom spome- niku ali i upućuje na sve relevantne jezične analize drugih proučavatelja. Najvažnijim se rezultatima njegovih istraživanja može smatrati obrazlo- 192 KOLO 3-4./ 2009.