Anica Nazor, Šimun Kožičić Benja i njegova tiskara u istraživanjima Petra Kolendića FLUMINENSIA, god. 24 (2012) br. 1, str. 29-39 29 Anica Nazor ŠIMUN KOŽIČIĆ BENJA I NJEGOVA TISKARA U ISTRAŽIVANJIMA PETRA KOLENDIĆA akademkinja Anica Nazor, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, izvorni znanstveni članak UDK_655(497.5 Rijeka)(091) 821.163.42-05 Kolendić, P. Književni historičar Petar Kolendić (1882.-1969.) objavio je dva priloga o Šimunu Kožičiću Benji: Zadranin Šimun Kožičić i njegova štamparija na Reci i Najstariji naš bukvar (oba objavljena u: Južni pregled, god. IX, Skoplje 1934., str. 61-71; 198-201). U prvom je prilogu ukratko prikazao Kožičićev život. Zabilježio je da je s mnogo biskupa »iz naših krajeva" Kožičić došao u Rim kad se 1512. godine sastao (ekumenski) Peti lateranski koncil ,s glavnim ciljem da se stvori raspoloženje proti Turcima", da bi osobno ponudio potrebne informacije. Već na prvoj sjednici 10. svibnja 1512. Kožičić je imao prilike čuti kako u tom smislu govori splitski nadbiskup Bernardin Zane, potom je 27. travnja 1513. godine na istom koncilu sam održao prvi govor. Drugi je govor održao - navodi Kolendić — ,verovatno u dogovoru s knezom Bernardinom Frankopanom" ujesen, izvan sjednice koncila 5. studenoga 1516. pred papom Leonom X. i njegovim kardinalima. Kolendić kaže da su oba Kožičićeva govora objavljena bez ikakve tipografske bilješke, ali »sigurno u Rimu". Zna se da je Kožičić morao napustiti Modruš, da je jedva uspio umaknuti Turcima, da se zadržao u Vinodolu, da se oko 1529. godine povukao u Rijeku i ondje pokrenuo glagoljsku tiskaru. Zbog tiskare je bio u Mletcima i opskrbio se grafičkim inventarom. Kolendić je utvrdio koje je drvoreze i slova ondje nabavio, te pokazao da Kožičićeva glagoljska slova ne odgovaraju glagoljskim slovima Andrea Torresania ni slovima tiskare Francesco Bindoni e Maffeo Pasini, koji su u Mletcima prije Kožičića tiskali glagoljski brevijar (1493.), bukvar (1527.) i misal (1528.). Da bi utvrdio tko su bili tiskari koje Kožičić spominje u nekim izdanjima kao štampadure (... štampan v Rici Dominikom i Bartolomeom z Breše štampaduri), služio se literaturom te izravnim obraćanjima stručnjacima i znalcima. Nije mu, naime, bilo jasno jesu li oba štampara bila iz Brescie kako bi se iz Kožičićeve stilizacije moglo shvatiti. Obratio se stoga prof. Karlu Paseru, poznavatelju tiskara iz prvih godina XVI. stoljeća u Brescii, koji mu je odgovorio da u to doba u Brescii nije poznat tiskar imenom Domenico (Dominik). Stoga Kolendić zaključuje da se Kožičićevo z Breše štampaduri odnosi samo na tiskara lutalicu Bartolomea Zanettia, rodom iz Castrezzata u okolici Brescie.