A. NAZOR, Još glagoljskih Pazinskih fragmenata iz početka XIV st. = SLOVO 60 (2010)

glagoljskih fragmenata različite veličine, koji su nekoć pripadali jednomu
zborniku. U svojoj Glagoljskoj bibliografiji 1911. godine Ivan Milčetić
navodi da ih je našao pod Kukuljevićevim natpisom Fragmenta glagoli-
tica Pisinensia, »ali da nije sigurno da doista potječu iz pazinskoga kra-
ja« (MILČETIĆ 1911: 144). »Danas nema ni toga Kukuljevićeva naslova«
(ŠTEFANIĆ 1969: 46). Fragmente je temeljito opisao i većini utvrdio sadr-
žaj Vjekoslav Štefanić u svojem monumentalnom opisu Akademijinih gla-
goljskih rukopisa.? Da su fragmenti nekoć pripadali istomu rukopisu (zbor-
niku) različite apokrifno-legendarne srednjovjekovne građe odredio je na
temelju vanjskih karakteristika, pomno provedene paleografske, jezične i
sadržajne analize. Svi su skinuti s korica knjiga. Vrlo su oštećeni: izgriženi i
rupičavi od crvotočine, pojedini s vanjske strane premazani crvenom bojom
i uglavnom teško čitljivi. Tekst je pisan u dva stupca po 27 redaka. Pisani su
glagoljskim ustavom »s tipičnim osobinama prvih decenija XIV. stoljeća«.
Slova su visine 4 mm, lijepo su razmaknuta, a razmak između redova također
je 4 mm. Od relevantne paleografske morfologije za datiranje Štefanić isti-
če mekoću duktusa, umjerenu uglatost i tipičnu prijelaznu formu pojedinih
slova: široko 'V, kratko i široko fa, 9a i la, slovo DI s još zaobljenom spojni-
com, IMi s povišenom spojnicom, slovo tfti s trokutastim gornjim elementom
i naročito uvijek kratki poluglas. Slova B i # imaju lomljen desni bok. Slovo
u više je puta potvrđeno u glasovnoj ulozi na početku riječi (ŠTEFANIĆ
1969: 46). Jezik je arhaičan crkvenoslavenski. Dobro se čuvaju: poluglas
(zbl6, ljubove); skupina ža (tožde, odeždeju); asigmatski aorist (obrčtom se,
pridom, otvrege); pravilni imperativi (idete, vezvestćte); participi prez. na
-y/-i (roždbi se). U leksiku se javljaju arhaizmi kao što su podružie (i žena),
ponć, sbljudi, prilog vnezapu, vsude, žizne (pored živote).

U tim »jadnim ostatcima jednog velikog zbornika legendarno-apokrifnih
tekstova iz početka XIV. stoljeća«ć Štefanić je otkrio dijelove: apokrifnoga
Nikodemova evanđelja (o Kristovoj smrti i silasku nad pakao među duše
starozavjetnih pravednika), apokrifa O krsnom drvetu (o čudesnome drvetu
koje je izraslo na Adamovu grobu i napokon poslužilo za križ na kojem
e raspet Krist), apokrifa O Uspeniju (Usnuću) Bogorodice (Obdormitio
Deiparae), Legende o sv. Eustahiju (Eustatiju), rimskome vojskovodi i kr-

* ŠTEFANIĆ 1969: 46-50.
* Usp. ŠTEFANIĆ; GRABAR; NAZOR; PANTELIĆ 1969: 21.

s7I