Susreti sa znanstvenim djelom Dragice Mali Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 31 (2005), str. 449-454 živanjima najstarije hrvatske zbirke duhovne poezije iz konca 14. stoljeća. Vri- jednost je u: faksimilu cjelovite zbirke, načinjenu na temelju snimaka originala snimljenih upravo za knjigu dr. Dragice Malić; u kritičkom izdanju teksta prire- denom na latinici i načelima moderne tekstologije. Glagoljski je tekst dostupan i onima kojima glagoljsko pismo i glagoljski tekstovi s mnogo kratica i ligatu- ra čine poteškoće pri čitanju. Autorica je glagoljicu prenijela u latinicu dvama postupcima: transliteracijom i transkripcijom. K tomu od Vajsova izdanja proš- lo je punih sto godina i ono je danas već rijetkost. Ono nema faksimila zbirke, a tekst je prenesen starom ćirilicom i zadržane su kraćeno pisane riječi, što uve- like otežava čitanje. Drugu monografiju (studiju) Nacrt za Hrvatski rječnik do Marulića i njego- vih suvremenika objavio je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, u kojem je dr. Dragica Malić objavljivala sva svoja znanstvena istraživanja. Kako je 1999, godine lijepo istaknula autorica njezina životopisa dr. Lana Hudeček: ,U tome institutu, koji je u međuvremenu nekoliko puta promijenio ime (Institut za je- zik, Zavod za jezik Instituta za filologiju i folkloristiku, Zavod za hrvatski jezik Hrvatskoga filološkog instituta) Dragica Malić provela je čitav svoj znanstve- ni vijek, kojemu će domalo biti puna četiri desetljeća. Sve je to vrijeme, dok su se mijenjali nazivi ustanove, ravnatelji i političke prilike, sjedila za istim sto- lom, u istoj sobi, samozatajno radeći i stvarajući rad po rad, knjigu po knjigu, sudjelujući u gotovo svim važnijim institutskim projektima dajući im velik do- prinos.“ (Hudeček 1999: 1) Nije zato čudo što je upravo Dragica Malić dobila zadatak da osmisli institutski projekt: Hrvatski rječnik do Marulića i njegovih suvremenika. Projekt je predložen kao , jedna od temeljnih hrvatskih nacional- nih lingvističkih obveza“, temeljit će se na tekstovima prvih pet stoljeća hrvat- ske književnosti i pismenosti — na književnim i jezičnim izvorima od Bašćan- ske ploče iz 1100. godine do prvih desetljeća 16. stoljeća, jer je leksička grada iz izvora toga razdoblja ,,vrlo manjkavo zastupljena u postojećim povijesnim rječnicima“. U prvoj će se fazi rada na Rječniku priredivači ograničiti na spo- menike objavljene u znanstvenim i stručnim publikacijama. Nacrt za Hrvatski rječnik do Marulića i njegovih suvremenika shvatila sam već kao recenzent rukopisa — kao podlogu za širu raspravu o važnom, temelj- nom djelu hrvatske povijesne leksikografije. U tom smislu ovom ću prilikom ponoviti neka svoja gledišta iskazana u recenziji, koja se tiču mogućih glagolj- skih izvora za Rječnik, što ih predlaže dr. Dragica Malić. U izvore su ušli gla- goljski tekstovi, koje su priredili Ivan Kukuljević, Đuro Šurmin i Rudolf Stro- hal. Poznato je da su njihova čitanja nepouzdana, što i autorica Nacrta napomi- nje. Kukuljević ih je, na primjer, u izdanju zbirke srednjovjekovnih isprava na narodnom jeziku u načelu nastojao objaviti u njihovu originalnom pismu: gla- 451