Susreti sa znanstvenim djelom Dragice Malić Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 31 (2005), str. 49-454 cima, objavio, uz kratke uvode, sedam pjesama iz navedene glagoljske zbirke. Zbirka je osobito poznata po pjesmi Svit se konča i slnce jur zahodi, koja se če- sto objavljivala. To je satira na život višega klera i redovnika, koji u času kad se približava Sudnji dan žive u svakojakim opačinama: za novac prodaju du- hovna dobra, služe svom trbuhu, a one koji bi htjeli da žive kao pravi isposnici ti isti proglašavaju licemjerima te ih predaju inkvizitorima da im sude, pa time oni uzrokuju propast mnogih duša. Akademik Josip Hamm pjesmu je objavljivao više puta, a akademiku Ra- doslavu Katičiću ona je poslužila kao primjer i dokaz ,,duboke srodnosti, izra- žajne i sadržajne, misaonoga i osjećajnoga svijeta“, koji ,,tu davnu glagoljašku poeziju prisno veže s Krležinim Baladama Petrice Kerempuha“ (Katičić 197 395). Obiljem primjera Katičić je pokazao paralele i podudarnosti između pj vit se konča i slnce jur zahodi anonimnoga glagoljaša iz 14. stoljeća i Ba- lada Miroslava Krleže iz 20. stoljeća i time ukazao na njihovu ,,duboku stil- sku, izražajnu i sadržajnu povezanost“ (Katičić 1976: 402). Povukao je dakle paralelu između najstarijega i najnovijega hrvatskog pjesništva — između četr- naestoga i dvadesetoga stoljeća, učvrstio i primjerima potkrijepio misao o še- ststoljetnom luku što u hrvatskoj književnosti spaja Srednji vijek s dvadesetim stoljećem. A ta činjenica ima dalekosežno značenje: Katičić je dokazao da je u kontinuitetu ,,živa i prisutna naša srednjovjekovna književnost“ (Katičić 1976: 403). Da pritom nije bitno pitanje je li Krleža — što je lako bilo moguće, znao za glagoljašku pjesmu u Vajsovu izdanju i u njoj našao izravan poticaj za Ba- lade — nego da je bitno to što se glagoljaška inspiracija uklopila u kajkavsku pokazuje se vrlo ispravnim. Pokazalo se, naime, da je pjesnik Ba/ada nakon što je pročitao Katičićev članak iz 1976. godine : Zapisi sa izvorišta, objavljen u Slovu 25-26, posvećenu njegovu prethodniku na Bečkom sveučilištu Josipu Ha- mmu uzviknuo: ,,Bravo Katičiću. Vajsovo izdanje glagoljskih pjesama nisam dio.“ Katičić je nedvojbeno potvrdio ono što je Krleža sažeo u jednom stihu Ba- lada: Na grobu žive Reči knjiga se zidati ne da! Dragica Malić je u knjizi o prastaroj glagoljskoj zbirci hrvatskih duhovnih pjesama, na koju još ni izdaleka nije bačeno dovoljno svjetla, pokušala s jed- ne strane — i to jezične strane — osvijetliti zbirku. Njezina knjiga sadrži Uvod; Faksimil teksta pjesama (bijelo na crnom); tekst pjesama paralelno otisnut u la- tiničkoj transliteraciji s lijeve strane i s desne strane u suvremenoj transkripci- ji. Nadalje sadrži prikaz grafijsko-ortografskih osobina zbirke i najopsežniji dio (134 stranice od ukupno 232 stranice) odnosi se na prikaz jezika, što si je auto- rica postavila kao temeljni zadatak i to već u naslovu knjige istakla: Jezik naj- starije hrvatske pjesmarice. Na kraju je autoričina kratka rekapitulacija knjige. Knjiga Dragice Malić nezaobilazan je prilog i čvrsta podloga u daljnjim istra- 450