-Anica Nazor, Hrvatski glagoljski brevijar iz 1493. godine .. — SL 43/44, 253-240 (1997)

 

žen je u popisu slavenskih prvotisaka u 1. broju Bibl. 1. na str. 11. pod br. 19.
U rubrici: mjesto izdanja, izdavač i tiskar Keppen navodi: Venecija? Magister
Andreas de Thoresanis de Asula. U rubrici: Jezik i pismena stoji: c(rkveno)sla-
venski (srpski?). U rubrici: naziv knjige ili njezin sadržaj, — gdje se nalaze pri-
mjerci toga izdanja i tko je o njima pisao — Keppen navodi: Časoslovecs (Bre-
viarium) 8. V» Njurenbergskoj B-kć. Chr. Th. de Murr in Memorab. Biblioth.
 Norimberg. P. I, p. 222. Dobr. Instit. 1. S1. XXXVIII.

U Šafalikovu Pregledu slavenskih crkvenih knjiga što su od konca petnaes-
toga do početka sedamnaestoga stoljeća izlazile u Veneciji, Srbiji, Vlaškoj i Tran-
silvaniji, objavljenu u bečkom Književnom godišnjaku 1829. godine“ glagoljski
je brevijar naveden pod br. 1 (str. 3) kao Czasoslowec, das Horologium tiskan
>durch Mag. Andreas de Thoresanis de Asula, o. D. (Benedig), beendet den 13.
-Mairz 1493. 8«. Šafažik citira Murra. U opasci urednik (Kopitar) napominje da
je vjerojatnije da je to glagoljski brevijar kakav je Torresani takoder tiskao ka-
snije (»Ist wahrscheinlicher ein glagolitisches Brevier, dergleichen Torre-
sano auch spšter druckte«. U Šafašikovoj Povijesti srpske književnosti, objav-
ljenoj u Pragu 1865. godine koju je izdao J. Jireček', Baromićev brevijar zabi-
lježen je u popisu starih srpskih tiskanih knjiga (br. 209) kao Časoslovec. Šafa-
ik ponavlja da se do tada jedini poznati primjerak nalazio u gradskoj knjižnici
u Niimbergu i da ga je pod nazivom Breviarium slavicum naveo Chr. Th. de
Murr u Memorab. Bibi. Norimb. P. 1, str. 222; da prema Murru Časoslov citi-
raju Dobrovsk:] Inst. 1. slav., str. XXXVIII i P. Keppen Bibi listy, br. I, 19.
Šafatik dalje navodi da je prema podacima što ih je dobio Kopitar, netko taj
iicum uspio otuditi (zapravo ukrasti) iz Biblioteke, i na njegovo

armenski Psaltir. Kopitar je — kaže Šafašik — tu knjigu (tj
Breviarium slavicum) smatrao glagoljskim brevijarom kakav je Thorresani ka-
snije i tiskao.

Karataev u dvije knjige Baromićev brevijar opisuje među ćirilskim izdanjima,
u: Hronologičeskaja rospis» slavjanskihu knige, napečatanyh» kirillovskimi bu-
'kvami 1491-1730, Sanktpeterburg+ 1861, 6 (fototipsko izdanje, Matica srpska,
Antikvarijat. Umnoženo na rotoprintu Matice srpske maja 1973. godine u 500
primj.) i u: Opisanie slavjanorusskih knigo napečatanyhs kirillovskimi bukvami
so 1491 po 1652. Sborniki, otdelenija russkogo jazyka i slovesnosti imper. aka-
demii nauk, t. 34. No. 2, Sanktpeterburg 1883. Pod br. 6 u obje knjige navodi:
»Časosloveci, (Horologium) izdali v» Venecii Andrej Toresanskij (Magister An-
dreas de Thoresanis de Asula), okonč. 13 Marta 1493 g. v» biblioteke Njum-

 

  

 

 

6 P. J. SCHAFPARIK, Ubersicht der slowenischen Kirchenditcher, welehe uom Ende des fitnf.
zehnten bis zum Anfange des sibzehnten Jahrhunderts in Venedig, Serbien, Walachien und
Siobenbiirgen in Druck erschienen sind. Jahrbitcher der Literatur. Acht und vierzigster Band.
Anzeige. Blatt fir Wissenschaft und Kunst. N. 48, Wien 1820, str. 3.

7 P. 3, ŠAFARIK, Geschichte der serbischen Literatur. Aus dessen hondschrifilichen nachlasse
herausgogebon von Josef Jireček, Prog 1865, str. 251. To što Šafačik spominje da je Torresani
i kasnije tiskao glagoljski brevijar odnosi se vjerojatno na drugo izdanje Baromićeva brevijara,
koje je priredio Nikola Brozić i dao ga tiskati kod Torresanijevih (kod unuka A. Torresanija).
 Brozićeo brevijar objavljen je u ožujku 1561. godine.

235