-Anica Nazor, Hrvatski glagoljski brovijar iz 1493. godine .. — SL 43(44, 253-240 (1997) marča. ču.p.v. (=1493).* i u nešto kraćem latinskom: Hunc breviariu3 i(m)preflit magister Andreas de Thorefunis de Afula die. 13. marcij. 1493. Iz glagoljskoga se kolofona vidi da ga je Baromić nazvao Brevijar hrvatski. Brevi- jar je tiskan u malom formatu na 544 lista u dva stupca i u dvije boje (cernoj i crvenoj). Sadrži potpuni (plenarni) brevijar Rimske kurije (po zakonu rimskoga dvora) s dodatkom dvaju posebnih oficija, od kojih prvi pripada pavlinskom, drugi franjevačkom propriju (služba s oktavom u čast sv. Pavla Pustinjaka 10. siječnja i služba s devet čitanja u čast Prijenosa moći sv. Antuna Padovanskoga 15. veljače). Brevijarskom tekstu dodani su dijelovi rituala i misala?. Po do- danim dijelovima Baromićev brevijar pripada rijetkom tipu brevijara. Među gla- goljskim rukopisima poznata su tri toga tipa: Pariški (Code Slave 11), Oxford- ski (Ms. Can. lit. 172) i rukopis iz Kopitareve zbirke (Ljubljana, Narodna in univerzitetna knjižnica, Kop. 22). Po još nekim posebnostima u sadržaju Ba- romićev brevijar ima posebno mjesto među hrvatskoglagoljskim liturgijskim knjigama?. Sačuvalo se pet originalnih primjeraka, od kojih je jedan potpun i, možda, u originalnom uvezu (Sibiu, Muzej Brukenthal, Rumunjska). Ostala su četiri pri- mjerka nepotpuna. Jedan se čuva u Miinchenu, Staatsbibliothek (potječe iz an- tikvarijata L. Rosenthala iz Miinchena, 520 listova). Jedan je primjerak u Au- striji, Schwarzau, Bibl. Parma (512 listova). Dva se primjerka čuvaju u Zagrebu u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci (R 1-16'-1a, b). Jedan je (a) dobro oču- van i ima 534 lista, ali mu nedostaje kolofon. Otkupila ga je visoka Kraljevska vlada od antikvara L. Rosenthala u Minchenu. Drugi je zagrebački primjerak (b) veoma manjkav (385 1.), ali ima list s kolofonom“. S ostalim listovima dadu se popuniti praznine u prvom (a) primjerku“. Baromićev glagoljski brevijar ušao je u literaturu koncem 18. stoljeća kao 'Torresanijev Breviarium slavicum iz 1493. godine i potom se punih sto godina citirao i opisivao kao slavenski, zapravo ćirilski časoslov (Horologium). Kao Breviarium slavicum opisao ga je 1786. godine Christophor Theophil Murr u: Memorabilia bibliothecarum publicarum Norimbergensium et Universitatis Alt- dorfinae. P. [., c. 222. Opis je načinjen po primjerku koji se čuvao u Niirnber- gu, ali je odanle netragom nestao. Po Murru je kao Torresanijev Breviarium slavicum ušao 1822. godine u djelo kojim počinje povijest slavenske filologije — \ Institutiones linguae slavicae dialecti veteris Josefa Dobrovskoga: »Anno 1493 editi Breviarii Slavici in 8. meminit Chr. Th. de Murr in Memorab. Biblioth. Norimberg; P. I., p. 222. Impressit Magister Andreas de Thoresanis de Asula die 13. Martii 1493. (Venetiis)« (Vindobonae, MDCCCXXII, str. XXXVIII). Na isti je način glagoljski brevijar iz 1493. godine ušao u petrogradske Bib- liografičeskie listy, jedan od prvih bibliografskih časopisa u Rusiji koje je 1825. godine pokrenuo Petar Ivanović Keppen. Glagoljski Baromićev brevijar zabilje- 2 Najpotpuniji opis sadržaja v. kod: VAJS, Josef; Nejstarši brevidi chrvatsko-hlaholskf, Prag 1910, XCI-CI. 3 . GRADAR, Biserka, Tiskani glagoljski Baromićev brevijar. Slovo 34 (1984), 159-180. 4 — O zagrebačkim primjercima v. kod: DEŽELIĆ, Velimir, Inkunabule (prvotisci) zagrebačke Sve- učilišne biblioteke, Zagreb 1902, 64-67. 5 _ Po zagrebačkim primjercima VAJS je opisao sadržaj Baromićeva brevijara. 234