-Anica Nazor, Hrvatski glagoljski brovijar iz 1493. godine .. — SL 43(44, 253-240 (1997)

 

 

marča. ču.p.v. (=1493).* i u nešto kraćem latinskom: Hunc breviariu3
i(m)preflit magister Andreas de Thorefunis de Afula die. 13. marcij. 1493. Iz
glagoljskoga se kolofona vidi da ga je Baromić nazvao Brevijar hrvatski. Brevi-
jar je tiskan u malom formatu na 544 lista u dva stupca i u dvije boje (cernoj i
crvenoj). Sadrži potpuni (plenarni) brevijar Rimske kurije (po zakonu rimskoga
dvora) s dodatkom dvaju posebnih oficija, od kojih prvi pripada pavlinskom,
drugi franjevačkom propriju (služba s oktavom u čast sv. Pavla Pustinjaka 10.
siječnja i služba s devet čitanja u čast Prijenosa moći sv. Antuna Padovanskoga
15. veljače). Brevijarskom tekstu dodani su dijelovi rituala i misala?. Po do-
danim dijelovima Baromićev brevijar pripada rijetkom tipu brevijara. Među gla-
goljskim rukopisima poznata su tri toga tipa: Pariški (Code Slave 11), Oxford-
ski (Ms. Can. lit. 172) i rukopis iz Kopitareve zbirke (Ljubljana, Narodna in
univerzitetna knjižnica, Kop. 22). Po još nekim posebnostima u sadržaju Ba-
romićev brevijar ima posebno mjesto među hrvatskoglagoljskim liturgijskim
knjigama?.

Sačuvalo se pet originalnih primjeraka, od kojih je jedan potpun i, možda, u
originalnom uvezu (Sibiu, Muzej Brukenthal, Rumunjska). Ostala su četiri pri-
mjerka nepotpuna. Jedan se čuva u Miinchenu, Staatsbibliothek (potječe iz an-
tikvarijata L. Rosenthala iz Miinchena, 520 listova). Jedan je primjerak u Au-
striji, Schwarzau, Bibl. Parma (512 listova). Dva se primjerka čuvaju u Zagrebu
u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci (R 1-16'-1a, b). Jedan je (a) dobro oču-
van i ima 534 lista, ali mu nedostaje kolofon. Otkupila ga je visoka Kraljevska
vlada od antikvara L. Rosenthala u Minchenu. Drugi je zagrebački primjerak
(b) veoma manjkav (385 1.), ali ima list s kolofonom“. S ostalim listovima dadu
se popuniti praznine u prvom (a) primjerku“.

Baromićev glagoljski brevijar ušao je u literaturu koncem 18. stoljeća kao
'Torresanijev Breviarium slavicum iz 1493. godine i potom se punih sto godina
citirao i opisivao kao slavenski, zapravo ćirilski časoslov (Horologium). Kao
Breviarium slavicum opisao ga je 1786. godine Christophor Theophil Murr u:
 Memorabilia bibliothecarum publicarum Norimbergensium et Universitatis Alt-
dorfinae. P. [., c. 222. Opis je načinjen po primjerku koji se čuvao u Niirnber-
gu, ali je odanle netragom nestao. Po Murru je kao Torresanijev Breviarium
slavicum ušao 1822. godine u djelo kojim počinje povijest slavenske filologije —
\ Institutiones linguae slavicae dialecti veteris Josefa Dobrovskoga: »Anno 1493
editi Breviarii Slavici in 8. meminit Chr. Th. de Murr in Memorab. Biblioth.
Norimberg; P. I., p. 222. Impressit Magister Andreas de Thoresanis de Asula
die 13. Martii 1493. (Venetiis)« (Vindobonae, MDCCCXXII, str. XXXVIII).

Na isti je način glagoljski brevijar iz 1493. godine ušao u petrogradske Bib-
liografičeskie listy, jedan od prvih bibliografskih časopisa u Rusiji koje je 1825.
godine pokrenuo Petar Ivanović Keppen. Glagoljski Baromićev brevijar zabilje-

2 Najpotpuniji opis sadržaja v. kod: VAJS, Josef; Nejstarši brevidi chrvatsko-hlaholskf, Prag
1910, XCI-CI.

3 . GRADAR, Biserka, Tiskani glagoljski Baromićev brevijar. Slovo 34 (1984), 159-180.

4 — O zagrebačkim primjercima v. kod: DEŽELIĆ, Velimir, Inkunabule (prvotisci) zagrebačke Sve-
učilišne biblioteke, Zagreb 1902, 64-67.

5 _ Po zagrebačkim primjercima VAJS je opisao sadržaj Baromićeva brevijara.

 

234