rednu sposobnost za distinkciju fono-
loških činjenica i da je imao veliku
teoretsko-lingvističku  erudiciju. U
referatu Iaazoauua w  wexoTOpwie
mpobaeiwi npacrapocaasanckoi Bo-
'neruxu (A. S. L'vov) autor je obraz-
lagao tezu da su u prvom slaven-
skom književnom jeziku, dakle juž-
noslavenskom dijalektu na koji su
prvi put u 9. st. prevedene grčke cr-
kvene knjige (uvjetno ga naziva pra-
staroslavenskim), mekoća i tvrdoća
suglasnika bile samo pozicijskog ka-
raktera. Tu tezu — po autorovu
mišljenju — potvrđuje u prvom redu
sastav glagoljske azbuke u kojoj se
nalaze parnjaci: a-& (= ja), u-ju,
"b-b, 0-40 od kojih su se prvi upo-
trebljavali samo poslije tvrdih, a
drugi poslije mekih ili umekšanih
suglasnika. Na tom je načelu izgra-
đen pravopis Kijevskih listića, a po-
tvrđuje ga većina sačuvanih starosla-
venskih spomenika bugarske redak-
cije. Na bugarskom području — kaže
autor — razvili su se sekundarno
št, žd (ne prije konca 9. st.) na mje-
stu praslavenskih *tj, *dj, a u jeziku
prvih slav. prijevoda 'oni su bili meki
pozicijski parnjaci (t', d') od t, d.
Glagoljici i njezinoj sudbini u ne-
kim slavenskim i neslavenskim zem-
ljama bilo je posvećeno nekoliko re-
ferata. U već spomenutom referatu
Hlaholice na Moravč a v Čechdch F.
'V. Mareš je dao sintezu istraživanja
i vlastite poglede na postanak i raz-
voj glagoljskog sistema i azbuke u
ovisnosti s fonološkim sistemom; oci-
jenio značenje emauskog razdoblja
za češku književnost i češku ortogra-
grafiju ističući da je ono svojom gla-
goljicom, upravo njenim fonološkim
načelom, inspiriralo Husa na reformu
češke ortografije. O spomenicima i
slav. liturgiji u Poljskoj govorio je
referat Liturgia stowiafiska i gtagol-
skie zabytki w Polsce (L. Moszyfiski).
Autor smatra da je u 9. st. na pod-
ručju Vislana (možda i Šlezana) do-
šlo kršćanstvo iz Moravske; da za to
nema konkretnih dokaza nego samo
pretpostavke koje se uklapaju u si-
gurnu logičku cjelinu; da Mješko I
nije mogao uvesti slav. liturgiju u
novoorganiziranu crkvu u Veliko-
poliskoi: da su fedini konkretni svje-
doci o elagoliskoj liturgiji u Poliskoj
benediktinski samostani u Olesnici
(g. 1380) u Šleziji i Kleparz (1390)
kraj Krakova (iz toga su vremena i

 

 

jedini sačuvani glag. spomenici u
Poljskoj — Krakovski odlomci). Na-
pominje da je iz tiskare S. Fiola u
Poljskoj izašla g. 1491. prva tiskana
ćirilska knjiga; da su u Poljskoj tis-
kane prve staroslavenske gramatike,
zatim g. 1621. traktat crnorisca Hra-
bra. O čirilometodskoj tradiciji u
Ugarskoj govorio je referat K otdzke
curilometodejskijch tradicit v Uhor-
sku: otdzka hlaholskich pamiatok
(P. Kir4ly). Autor smatra da glagolj-
ski spomenici koji se nalaze u Ugar-
skoj nisu direktan nastavak čirilo-
metodske tradicije u Ugarskoj nego
da potječu iz Češke i Hrvatske, Ima
više glagoljskih fragmenata hrvat-
ske provenijencije koji nisu znan-
stveno obrađeni. Glagoljica u Slove-
niji prikazana je u referatu Slovenci
in glagolica (R. Kolarič). Nikakav
trag glagoljici nije nađen na područ-
ju koje je moglo pripadati knezovi-
ma Pribini i Kocelju. Glag. zapisi na
slovenskom području (od Brežica na
Savi do slovenskog dijela Istre) po-
činju možda od konca 14. ili početka
15. st. i u vezi su s turskim napadima
na glagoljašku Dalmaciju, pa glago-
ljaška tradicija u Sloveniji otada ni-
je izumrla. Naročito čvrstu vezu hr-
vatskog glagolizma sa Slovencima u
doba reformacije osvijetlio je referat
Die slowenische Reformation und der
Glagolismus (S. Hafner).

Najviše referata bilo je posvećeno
hrvatskom glagolizmu. Posebno su
ispitani čimbenici koji su uvjetovali
njegove početke (Metodijevi učenici
našli su sklonište u bizantskoj Dal-
maciji), njegovu reformu u 13. st. i
njegovo zrelo doba u 14—15. st. u
referatu Determinante hrvatskog gla-
golizma (Vj. Štefanić). Ističe se da
je glagoljska pismenost kod Hrvata
determinirana u prvom redu ćirilo-
metodskom pismenošću, zatim refor-
miranjem liturgijskih knjiga prema
reformiranom latinskom misalu i
brevijaru 12—13. st. (tip Rimske ku-
rije i franjevaca). Upozorava na pa-
leografske, jezične i liturgijske ele-
mente koji su determinirali hrvatski
glagolizam 14. 1 15. st. Posebno o po-
vijesnim determinantama istarskog
glagolizma govorio je referat Histo-
rijski uvjeti razvoja istarskog glago-
lizma (J. Bratulić). Istaknuto je da se
kulturno i književno stvaranje u Is-
tri u srednjem vijeku ne može izdva-
jati iz kulturnog života ostalih hrvat-

  

 

 

167