rednu sposobnost za distinkciju fono- loških činjenica i da je imao veliku teoretsko-lingvističku erudiciju. U referatu Iaazoauua w wexoTOpwie mpobaeiwi npacrapocaasanckoi Bo- 'neruxu (A. S. L'vov) autor je obraz- lagao tezu da su u prvom slaven- skom književnom jeziku, dakle juž- noslavenskom dijalektu na koji su prvi put u 9. st. prevedene grčke cr- kvene knjige (uvjetno ga naziva pra- staroslavenskim), mekoća i tvrdoća suglasnika bile samo pozicijskog ka- raktera. Tu tezu — po autorovu mišljenju — potvrđuje u prvom redu sastav glagoljske azbuke u kojoj se nalaze parnjaci: a-& (= ja), u-ju, "b-b, 0-40 od kojih su se prvi upo- trebljavali samo poslije tvrdih, a drugi poslije mekih ili umekšanih suglasnika. Na tom je načelu izgra- đen pravopis Kijevskih listića, a po- tvrđuje ga većina sačuvanih starosla- venskih spomenika bugarske redak- cije. Na bugarskom području — kaže autor — razvili su se sekundarno št, žd (ne prije konca 9. st.) na mje- stu praslavenskih *tj, *dj, a u jeziku prvih slav. prijevoda 'oni su bili meki pozicijski parnjaci (t', d') od t, d. Glagoljici i njezinoj sudbini u ne- kim slavenskim i neslavenskim zem- ljama bilo je posvećeno nekoliko re- ferata. U već spomenutom referatu Hlaholice na Moravč a v Čechdch F. 'V. Mareš je dao sintezu istraživanja i vlastite poglede na postanak i raz- voj glagoljskog sistema i azbuke u ovisnosti s fonološkim sistemom; oci- jenio značenje emauskog razdoblja za češku književnost i češku ortogra- grafiju ističući da je ono svojom gla- goljicom, upravo njenim fonološkim načelom, inspiriralo Husa na reformu češke ortografije. O spomenicima i slav. liturgiji u Poljskoj govorio je referat Liturgia stowiafiska i gtagol- skie zabytki w Polsce (L. Moszyfiski). Autor smatra da je u 9. st. na pod- ručju Vislana (možda i Šlezana) do- šlo kršćanstvo iz Moravske; da za to nema konkretnih dokaza nego samo pretpostavke koje se uklapaju u si- gurnu logičku cjelinu; da Mješko I nije mogao uvesti slav. liturgiju u novoorganiziranu crkvu u Veliko- poliskoi: da su fedini konkretni svje- doci o elagoliskoj liturgiji u Poliskoj benediktinski samostani u Olesnici (g. 1380) u Šleziji i Kleparz (1390) kraj Krakova (iz toga su vremena i jedini sačuvani glag. spomenici u Poljskoj — Krakovski odlomci). Na- pominje da je iz tiskare S. Fiola u Poljskoj izašla g. 1491. prva tiskana ćirilska knjiga; da su u Poljskoj tis- kane prve staroslavenske gramatike, zatim g. 1621. traktat crnorisca Hra- bra. O čirilometodskoj tradiciji u Ugarskoj govorio je referat K otdzke curilometodejskijch tradicit v Uhor- sku: otdzka hlaholskich pamiatok (P. Kir4ly). Autor smatra da glagolj- ski spomenici koji se nalaze u Ugar- skoj nisu direktan nastavak čirilo- metodske tradicije u Ugarskoj nego da potječu iz Češke i Hrvatske, Ima više glagoljskih fragmenata hrvat- ske provenijencije koji nisu znan- stveno obrađeni. Glagoljica u Slove- niji prikazana je u referatu Slovenci in glagolica (R. Kolarič). Nikakav trag glagoljici nije nađen na područ- ju koje je moglo pripadati knezovi- ma Pribini i Kocelju. Glag. zapisi na slovenskom području (od Brežica na Savi do slovenskog dijela Istre) po- činju možda od konca 14. ili početka 15. st. i u vezi su s turskim napadima na glagoljašku Dalmaciju, pa glago- ljaška tradicija u Sloveniji otada ni- je izumrla. Naročito čvrstu vezu hr- vatskog glagolizma sa Slovencima u doba reformacije osvijetlio je referat Die slowenische Reformation und der Glagolismus (S. Hafner). Najviše referata bilo je posvećeno hrvatskom glagolizmu. Posebno su ispitani čimbenici koji su uvjetovali njegove početke (Metodijevi učenici našli su sklonište u bizantskoj Dal- maciji), njegovu reformu u 13. st. i njegovo zrelo doba u 14—15. st. u referatu Determinante hrvatskog gla- golizma (Vj. Štefanić). Ističe se da je glagoljska pismenost kod Hrvata determinirana u prvom redu ćirilo- metodskom pismenošću, zatim refor- miranjem liturgijskih knjiga prema reformiranom latinskom misalu i brevijaru 12—13. st. (tip Rimske ku- rije i franjevaca). Upozorava na pa- leografske, jezične i liturgijske ele- mente koji su determinirali hrvatski glagolizam 14. 1 15. st. Posebno o po- vijesnim determinantama istarskog glagolizma govorio je referat Histo- rijski uvjeti razvoja istarskog glago- lizma (J. Bratulić). Istaknuto je da se kulturno i književno stvaranje u Is- tri u srednjem vijeku ne može izdva- jati iz kulturnog života ostalih hrvat- 167