skih krajeva, iako je Istra u društve-
no-političkom i crkvenoupravnom ži-
votu imala svoj poseban povijesni
razvoj (hrvatski dio stanovništva bio
je bez ikakvih urbanih središta, a
seoski dio nije se dugo mogao sredi-
ti za aktivan kulturni život). Poseb-
ne društveno-političke prilike prido-
nijele su tome da se u Istri, sredini
koja je bila zatvorena u sebe, njego-
vala stara tradicija i prepisivali sta-
ri tekstovi. U Istri i na Kvarnerskim
otocima sačuvani su najstariji hrvat-
ski epigrafski spomenici i njima je
bio posvećen referat Najstariji hr-
vatski glagoljski natpisi (B. Fučić).
S tog područja autor je prikazao ne-
koliko glagoijskih natpisa (od kojih
je neke i sam otkrio). To su: iz 11.
st. Plominski, Krčki, Valunska plo-
ča, iz 12. st. Jurandvorski odlomci ili
druga Baščanska ploča, Senjska plo-
ča, Grdoselski natpis, iz 12—13. st.
Humski grafit. Na osnovi paleograf-
skojezičnog kriterija dokazivao je
njihovu starinu. U referatu Odraz
sredine u hrvatskoglagoljskim litur-
gijskim kodeksima (M. Pantelić) pot-
crtano je kulturno-povijesno znače-
nje analitičkog proučavanja hrvat-
skoglagoljskih liturgijskih knjiga (17
misala i 29 brevijara) kao izvora po-
dataka o pojedinim našim sredina-
ma. Analitički pristup liturgijskim
knjigama pomaže osvjetljavanje po-
jedinih pitanja hrvatske kulturne
povijesti (npr. utvrđeno je da su re-
digiranje Prvotiska iz 1483. obavili
Istrani). O glagoljaškoj tiskarskoj
djelatnosti na hrvatskom području
koncem 15. i poč. 16. st. govorila su
dva_ referata:  Kulturnohistorijsko
značenje senjske glagoljske tiskare
(A. Nazor) i Riječka tiskara Šimuna
Kožičića (V. Ekl). Na njih se nado-
vezuje referat Rad Ivana Paštrića na
izdavanju _ glagoljskih _ liturgijskih
knjiga (I. Golub) u kojemu autor iz-
vješćuje o nekoliko spisa koji su u
vezi s Paštrićevim radom oko tiska-
nja glag. brevijara što ga izdao Zbor
za širenje vjere u Rimu g. 1688, a
nalaze se u Paštrićevoj rukopisnoj
ostavštini u Vatikanskoj biblioteci i
u Biblioteci Urbanova zavoda za ši-
renje vjere u Rimu. Na primjerima
Propagandinih tiskanih misala (Le-
vakovićeva iz 1631. i Karamanova iz
1741) prikazana su važnija obilježja
ruske redakcije u hrvatskim glagolj-
skim knjigama u referatu Ruska re-

168

  

 

 

dakcija u hrvatskim glagoljskim tek-
stovima (J. Hamm). Češko-hrvatskim
književnim vezama, koje su se u 14.
st. učvrstile upravo preko hrvatskih
glagoljaša, govorio je poseban refe-
rat Vztahy charvdtskohlaholskć lite-
ratury i jazuka a česke literatury i
jazuka (B. Havr&nek). U 14. st. u sa-
mostanu Emausu bili su pisani češki
književni pobožni spomenici hrvat-
skom glagoljicom: Biblija, Pasional,
Komestor. Emauski prijevod Kome-
stora po jeziku i umjetničkom dome-
tu vredniji je od staročeškog latinič-
kog prijevoda. Zanimljivi jezični tra-
govi hrvatske redakcije zasvjedočeni
su u Klaretovim rječnicima iz konca
14. st. i u češkim psaltirima iz toga
doba. Češki pak utjecaj na hrvatski
jezik i književnost preko Emauskog
samostana ostavio je jasne tragove u
prijevodima iz suvremene staročeške
književnosti (pasional, djela mistične
literature, popularnih srednjovjekov-
nih priručnika znanja o vjeri i svi-
jetu — tzv. Lucidar), ima dosta lek-
šičkih bohemizama, naročito za nove
filozofske pojmove i nove realije.
Veze hrvatskoglagoljske i rumunjske
literature bile su prikazane u refe-
ratu Sur les anciennes oeuvres croa-
to-glagolitiques chez les Roumains
(P. Olteanu). Posebno se zaustavio na
četiri dokumenta koji te veze pot:
dđuju: 1. jednoj čakavskoj ve:
Rasprave o sedam smrtnih gri;
sačuvanoj fragmentarno (4 lista per-
gamene) u Transilvaniji (sada u Dr-
Žžavnom rumunjskom arhivu u Buku-
reštu Ms. br. 1). Ta je verzija razli-
čita od one u Ivančićevu i Koluni-
ćevu zborniku; 2. sadržajna i misaona
veza između hrvatskog Videnić sve-
tago Brnarda kako vidi karanje du-
še s telom i djela moldavskog kneza
D. Cantemira Divanual sau gilceava
infeleptului cu lumea sau giudetul
sufletului cu trupul (1698) po auto-
rovu mišljenju treba dovesti u vezu
s dubrovačkim djelom Libro od mno-
zijeh razloga; 3. u Rumunjskoj (u
Sibiu) čuva se potpuni primjerak Ba-
romićeva tiskanog brevijara iz g.
1493; 4. jedna rumunjska verzija po-
pularnog _ srednjovjekovnog _ djela
Fiore di virti prevedena je direktno
s hrvatskoglagoljskog ili indirektno
preko srpske verzije, kojoj je u osno-
vi hrvatskoglagoljski tekst. To svje-
doči — zaključuje autor — da je u
'Rumunjskoj bilo poznavalaca slaven-