tad mu je zbilja i darovao nešto glagoljskih sitnica, koje je negde u Hrvatskoj i dobavio, pa će, možda, u Vrhovčevu dnevniku, koji na žalost još nije publiciran, biti o tom reči. Ali nastrani, skoro du- ševno bolesni Zupan, nije se, sigurno, svega dobro sećao. Glagoljska štamparija na Reci, koja je radila samo 1530—1531 godine, nije, ra- zume se, mogla dati bukvar s prevodom Kanizijeva malog katekiz- ma, kad je latinski original te knjige izašao prvi put tek godine 1556: Zupan je, naprosto, imao fragmenat glagoljskog bukvara od 1527 pa je, sećajući se Kožičićeva misala, mislio da je i on štampan na Reci, ali je Šafarik iz svega ovoga stvorio još jedno izmišljeno izdanje za naše bibliografe: glagoljski bukvar štampan na Reci oko 1531 go- dine.«! Navedeno mišljenje prof. Kolendića da u Kožičićevoj štampa- riji nije štampan bukvar prihvaćeno je u nauci. Stoga Kožičićev Bukvar ne spominje ni M. Breyer u svom bibliografsko-bibliofilskom prikazu: »O starim i rijetkim jugoslavenskim knjigama« (Zagreb 1952, JAZU, str. 13—14). U poglavlju: »Glagoljski prvotisci iz Rijeke 1530—1531« Breyer navodi samo četiri već spomenuta glagoljska izdanja. Kožičićev Bukvar, iz istoga razloga, nije spomenut ni u bibliografiji knjiga, časopisa i novina izdanih na hrvatskom ili srp- skom jeziku u Rijeci — »Fluminensia croatica« (Zagreb 1953. Hrvat- ska bibliografija. Niz C, knj. 4, JAZU) koju je izradila Tatjana Bla- žeković. Nije ga spomenuo ni prof, J. Badalić u svojoj bibliografiji: »Jugoslavica usque ad annum MDC. Bibliotheca bibliographica au- reliana II (Aureliae Aquensis librairie Heitz GMBH 1959). Na str. 45—47 (bibliografske jedinice 35, 36, 37, 38) prof. Badalić opisuje ta- kođer samo četiri već spomenuta Kožičićeva izdanja. God. 1912. boravio je Ivan Milčetić u Lenjingradu i tom je pri- likom pregledao Berčićevu ostavštinu koja se nalazi u tamošnjoj Javnoj biblioteci. Iste je godine štampao sumaran opis te ostavštine u Ljetopisu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti za god. 1911. (Zagreb 1912, sv. 26, str. 265—271) pod naslovom: »Berčićeva glagoljska zbirka u Petrogradu«. Potpuniji Milčetićev opis Berči- ćeve ostavštine štampan je međutim tek god. 1955. u »Radovima Staroslavenskog instituta« u Zagrebu br. 2. s napomenama prof. Vjekoslava Štefanića (str. 93—128). Tu je Milčetić napisao da se među štampanim glagoljskim knjigama u Berčićevoj ostavštini na- 'P. Kolendić, Najstariji naš bukvar, Južni pregled god. IX, Skoplje 1934, str. 200. 122