zović navodi u >Kronici« — »bila je 1647. velika poplava koja je razorila gradski bedem i porušila do 50 kuća«. Regulaciju Potoka zamislio je i izveo oko 1785. Senjanin Filip Vukasović, a krajem 19. st. čitavo je korito Potoka od prvog mosta pa sve do Arta dozidano i osigurano od svakog eventualnog razlijevanja. Staro korito Potoka Vukasović je skrenuo od kule Mera (la) tako da je u stijeni brda Nehaj prema Artu usjekao duboko korito, današnji Kolan (1b). Taj je kasnije na više mjesta presvođen mostovima i voliama nad kojim su krajem 18. i poč. 19. st. izgrađeni monumentalni magazini-skladišta soli, žita i drvene građe. Svi ti velebni objekti porušeni su za vrijeme rata (1943—1945). Na početku ulice Potok, između hotela »Nehaj« (2) i Komunalne banke (3) nalazio se pavlinski samostan sa crkvom sv. NIKOLE (4), koji je s dijelom gradskog bedema i prastarim morskim vratima (Rumenjim) porušen 1874. Prvi spomen samostana je iz 1308. a prema nekim vijestima osnovan je rani; od Augustinaca. Iste godine senjski kaptol daruje crkvu i samostan Domini. kancima, a ovi ga 1633, predaju Pavlinima, koji su tu osnovali zavod za obuku mladeži grada Senja i okolice. Taj je 1725. podignut u red gimnazije, koja ove godine navršava 240-godišnjicu svoga postojanja i prosvjetno-kulturnog djelo- vanja. Vjerojatno je da je ovdje bila osnovana 1780. nautička škola. Odlaskom Pavlina iz Senja 1803. obuku mladeži preuzeli su na sebe Franjevci. Crkva i samostan sv. Nikole bili su znameniti u prošlosti pa su u njoj bili pokopani neki gradski odličnici i redovnici, kako to danas potvrđuju zapisi s nadgrob- nih ploča i ostaci grobnica s ljudskim kostima, na koje se nailazi prilikom radova na prostoru bivše crkve, Sl. 62. — Glavna senjska ulica Potok (od mora krajem 19. st.)