Sl. 63. — Ulica Potok poč. 20. st. (pogled prema moru)

Na Potoku se nalazi kuća (5) (R. Bezjak, Juriše Orlovića br. 1) koja je
nekad pripadala glasovitoj uskočkoj porodici senjskih knezova POSEDARIĆA
koji su bježeći pred Turcima doselili iz Posedarja u Senj u početku 16. st. Iz
tog vremena potječe dvokatna renesansna palača koju je do 1930. krasilo mo-
numentalno pročelje od kamena tesanca sa šest monofora, klupicama, kon-
zolama i grbom porodice Posedarić, te glavni ulazni portal od zapadne strane.
'Tim činom (modernizacijom fasade) lišen je grad Senj svoje najljepše renesan-
sne palače, koja se mora kao historijska znamenitost restaurirati u prvobit-
no stanje.

Jugozapadni dio donjeg grada naziva se od starine sv. KRIZ (6), odijeljen
je obalom, ulicom Potok i gradskim bedemom. Vjerojatno je taj naziv u nekoj
vezi s crkvom ili gradskim grobljem koje se tu nalazilo u srednjem vijeku. U
tome dijelu grada ima najviše uskih i slijepih uličica, presvođenih voltama i
balaturama, s konobama u prizemlju gdje se nekad čuvalo u bačvama, kame-
nicama i škrinjama vino, ulje, mast, med, žito, sol, drva i druge potrepštine.
Kuće su većinom jednokatne i dvokatne, s malim prozorima i s niskim vratima,
a u svemu naliče kućama naših Primoraca, ali su u svome rasporedu i izgledu
zadržale neke karakteristike drvenog graditeljstva, što je sigurno još jedna
preživjela tradicija zaleđa koja se sačuvala u Senju preko njihovih vlasnika
i graditelja. U prošlosti većina je tih kuća bila vlasništvo ili stan pučana:
ribara, mornara i oblanih radnika. One nemaju posebnih specifičnosti po ko-
jima ih možemo datirati, ali po svemu sudeći vrlo su stare i originalne. Na
Križu se ranije nalazilo više bunara sa bočatom vodom, ali je danas samo
jedan, i to pred kućom pok. Leonarda Glavičića, ali je i taj zapušten. Voda iz

 

266