ANTE GLAVIČIĆ

KULTURNO-POVIJESNI VODIČ PO SENJU

Da bi čitaoci Senjskog zbornika, a i posjetioci Senja imali potpu-
niju predodžbu o gradu i uvid u najznačajnije spomenike kulture i u sve što
je u nekoj vezi i u slijedu s njegovom prošlošću i sadašnjošću, zamišljen je
kulturno-povijesni vodič. Možda njemu i nije mjesto u Zborniku, ali smatrao
sam to potrebnim jer pretpostavljam da će čitalac htjeti da sazna nešto više o
starinama grada, da lakše pronađe objekte svoga interesa i svojih uspomena, pa
da se detaljnije upozna sa najvažnijim spomenicima kulture i znamenitim li
nostima grada Senja. Vodič je pisan da čitalac, osobito ako nije u Senju ili
nije uopće bio u tom gradu, sam ide od objekta do objekta po nekom određe-
nom planu kroz spletove uskih, krivudavih ulica i ambijente u slijedu kroz
historijske događaje Senja prije i poslije rata. Tako će u kraćoj ili duljoj šetnji
lakše moći razgledati i upoznati sve ono što je najinteresantnije i najvažnije
i što je učinilo toliko snažnom i velikom prošlost i sadašnjost Senja te se usjeklo
u naše pamćenje, u našu svijest i u naša srca da ostane trajna, lijepa uspomena.

Svaki značajniji objekt ili događaj odštampan je debljim slovima i označen
posebnim brojem od 1 do 145, a može se lako pronaći u priloženoj topograf-
skoj karti na kraju knjige. Vodič je napisan s namjerom da se donekle popune
eventualne praznine Senjskog zbornika u kojem će pojedini događaji, ljudi i
spomenici biti dijelom ili nikako spomenuti.

Prikaz je ujedno prva javna dopuna ili ispravak mnogim ranijim mišlje-
ima proizašlim iz pomalo danas zastarjelih povijesnih djela o Senju i oko-
lici, a koja rezultiraju iz osnove današnjih spoznaja i novih istina u našem
radu.

 

 

 

Najveća i najšira senjska ulica POTOK (1) (bivša Jurišićeva), tako nazva-
na s razloga što je sve do 1785. rječica Kriški Potok, dolazeća iz Senjske Drage,
protjecala kroz mali otvor u gradskom bedemu te je današnjom ulicom Potok
i podzemnim kanalom ispod samostana sv. Nikole utjecala u more. U prošlosti
nabujale vode Kriškog ili Senjskog Potoka više su puta porušile kuće i bedem,
poplavile donji grad — prizemlja (konobe) kuća na Cilnici, Potoku, Križu. Od
nenadanih poplava građani su osiguravali prizemlje daskama koje su se oko-
mito umetale (jedna na drugu ovisno od visine vode) za tu priliku izrađene i
uklesane plitke žljebove (usjeke) u kamenim dovratnicima koji se i danas vide,
ali samo na starim kućama (neadaptiranim portalima). Senjanin Pavao Vite-

264