Tako je stariji tekst onaj koji češće upotrebljava zamjenicu četo nego tekst koji upotrebljava zamjenicu ča.? Stariji je tekst koji npr. upotrebljava leksički oblik &sti, a mlađi je tekst koji upotrebljava oblik jisti, stariji je tekst koji upotrebljava riječ godina (hora) od onoga koji upotrebljava ura, stariji je oblik riječi crkv», a mlađi crkva, zatim starije je čko, mlađe kako; niko- liže — nigdar»; m'niti — misliti; žizne, žitie — ivot, žitak; svede- telo — svedočanstvo; ašće — ako; tečenie (žitič) — tok (života); tre- petati — drhtati; k'to — gdo; otvećati — odgovoriti; začeti — začati; put — cesta; iže — ki; razve, razvi — nego; nik'tože — nigdor. Za određivanje starine važan je kriterij » (poluglas). O čuvanju pisarske tradicije poluglasa ovisi arhaičnost teksta, tj. stariji je oblik don», d'n», svsud, esme (1. sg. praes.) nego oblici dane, sasud», esam» (u kojima je » vokaliziran$). Za pitanje poluglasa kao kriterija u određivanju starine jezika usko je vezano & koje u našoj jezičnoj prošlosti ima istu sudbinu kao i ». Pisari 15. st. ne znaju pravu funkciju ni prvog ni drugog znaka (ni » ni 6) i shvaćaju ih više u pravopisnoj nego u jezičnoj funkciji (dokaz je za to izgovor — mnogi ga pisari shvaćaju kao e) te često u glagoljskim tekstovima & dolazi tamo gdje mu po etimologiji nije mjesto (plćmenita, tj. plemenita, besedu, tj. besčdu). Stariji je prema tome onaj oblik koji & upotrebljava na izvornom mjestu ka & od oblika u kojemu je & zamijenjeno izgovornim glasom i ili e. Među karakteristične crte za određivanje granice ide i čuvanje % u intervokalnoj poziciji. Arhaičan tekst ne zamjenjuje intervokalno ž glasom r (u nekim govorima hrvatskosrpskog jezika takva je zamjena danas vrlo živa). Stariji su oblici: juže, daže i prezentski oblici glagola moći — možeši, možet», možem», možete, a mlađi: jure, dari, moreše, more, moremo, morete. Za kriterij važno je i žd, koje se može smatrati crkvenoslaven- skim jezičnim elementom. Stariji su oni oblici koji su pisani sa žd (osužden», roždenie) od oblika u kojima je žd zamijenjeno sa j" (osujen», rojenie). Mlađa je pojava svakako upotreba j u protetskoj % Većina se glagoljskih zbornika veže uz čakavsko područje. # Cesto se događa da je pisaru » služio samo kao ortografski znak, te ga stavlja i tamo gdje mu po etimologiji nije mjesto, a nije rijetkost da » zamje- njuje izvorno a — po analogiji na sekundarno a, koje je nastalo vokalizacijom poluglasa. * Znak za glagoljsko »đerv« a