tekstova jezik ovisi i o 3) namjeni-publici (tj. kada je sadržaj nami- jenjen »priprostima« — kako to često kažu naši glagoljaši za neuki puk — onda je jezik narodni, i obrnuto — kada je tekst namijenjen »kavčenjakom«, tj. onima koji znaju čitati, onda je u većini slučajeva jezik »književni« — crkvenoslavenski). Uz navedene razloge za jezik je vrlo važan 4) momenat piščeva svjesnog izdizanja iznad dnevnog, govornog jezika. U nove sadržaje pisac svjesno želi da unosi tradi- cionalne, knjiške jezične norme. Samo u tom svom nastojanju često nije dosljedan ni ustrajan, a često ni piščeva jezična kultura nije na takvoj visini da bi mogao u potpunosti ostvariti svoju na- mjeru, te je i to jedan od razloga što se u jednoj rečenici gotovo u jednakoj mjeri susreću i tradicionalni, knjiški, i mlađi, govorni jezični elementi. I najzad 5) razlog može biti materijalno-tehničke prirode — razni su se komadi naknadno uvezivali u veće cjeline i tako se onda našli zajedno. Svi su ovi razlozi doveli do toga da se crkvenoslavenska jezična jezgra počela sve više nagrizati dok konačno nije prešla u narodnu. 'Uz navedene elemente razbijanju crkvenoslavenske jezične jezgre pridonijeli su i neki vanjski faktori — npr. pojava humanističkog i renesansnog pokreta na prvom mjestu, koji daje prioritet latinskom jeziku i zatim djelima koja su pisana na narodnom jeziku. Proces ubrzava pojava štampe i štampanih djela. Kada se uzmu u obzir navedeni faktori koji su mogli uvjetovati jezičnu šarolikost u pojedinim djelima, onda se pri ocjeni njihova jezika upravo nameće primjena statističke metode, jer o postotku piščeva čuvanja tradicionalnih normi ovisi i karakter njegova jezika. Samo u praktičnoj primjeni statističke metode na jezik valja imati na umu momenat vrednovanja pojedinih jezičnih elemenata, tj. ne- kim jezičnim pojavama treba dati prioritet, a neke smatrati manje važnima. U drugoj polovini 15. st. nema tako velikih i snažnih promjena u jeziku kakvih je bilo koncem 12. st. kada je nastajala hrvatska redakcija. Onda su se promjene izrazito i najjače odrazile u fonet- skom sistemu (9 > u, € > e, y > i), a u 15. st. treba markantnije ele- mente tražiti u nekim pojedinačnim leksičkim, morfološkim i fonet- skim novinama. Takva je jedna novina upitna zamjenica ča prema čvto. 70