Prije nego li predjem u pojedinosti, ^ . i prije nego li se ogledam sa kritičarom naše interpelacije u pojedinih tockah na padaja, moram, za izbjeći nesporazumlje- nju, pređpostaviti, da se povlastica, dana od sv. Stolice narodu slavenskomu u po gledu porabe njegovoga jezika u svetih obredih, proteže na „staroslavenski* jezik, ili kako ga zove Urban VIII. ,,8lavÄni^i jezik", i da je sveta crkva, da izbjegne novotarijam u tom obziru, htjela, kako predpisuje Benedikt XIV. u enciklici ,Ex pastorali munere* od 15. agusta 1754., đa svećenici rabe nesamo stari jezik, nego i knjige odobrene i navlastno tiskane po ev. Stolici glagoljskimi slovi, ili kako ih zove papa, po krivom mnienju onih vre mena, obzirom na auktora istih, „jero- nimska pismena'. Opažam, đa tu ide samo o j e z i k ; obred Slavena, na кој^ se od nosi, bijaše i jest o b r e d r i m s k o - k a - t o l i č k i , rad ćesa ga i zove papa ta- kodjer o b r e d s l a v e n s k o - l a t i n s k i , za razliku od obreda slavensko-grćkoga, rabljenoga kod ostalih Slavena. Po svoj prilici naime upotrebili su slavenski apo-