Prije nego li predjem u pojedinosti, ^ . 
i prije nego li se ogledam sa kritičarom 
naše interpelacije u pojedinih tockah na­
padaja, moram, za izbjeći nesporazumlje-
nju, pređpostaviti, da se povlastica, dana 
od sv. Stolice narodu slavenskomu u po­
gledu porabe njegovoga jezika u svetih 
obredih, proteže na „staroslavenski* jezik, 
ili kako ga zove Urban VIII. ,,8lavÄni^i 
jezik", i da je sveta crkva, da izbjegne 
novotarijam u tom obziru, htjela, kako 
predpisuje Benedikt XIV. u enciklici ,Ex 
pastorali munere* od 15. agusta 1754., 
đa svećenici rabe nesamo stari jezik, nego 
i knjige odobrene i navlastno tiskane po 
ev. Stolici glagoljskimi slovi, ili kako ih 
zove papa, po krivom mnienju onih vre­
mena, obzirom na auktora istih, „jero-
nimska pismena'. Opažam, đa tu ide samo 
o j e z i k ; obred Slavena, na кој^ se od­
nosi, bijaše i jest o b r e d r i m s k o - k a -
t o l i č k i , rad ćesa ga i zove papa ta-
kodjer o b r e d s l a v e n s k o - l a t i n s k i , 
za razliku od obreda slavensko-grćkoga, 
rabljenoga kod ostalih Slavena. Po svoj 
prilici naime upotrebili su slavenski apo-