32 Vida Luči razlikuje od svih ostalih u hrvatskoglagoljskim kodeksima. S obzirom na narav misnoga reda malo je vjerojatno da se radi o jedinstvenom prijevodu učinjenom ciljano za taj kodeks, ai pouzdano se može reći da se pripravi teksta posvetila velika pozornost. Tražeći razloge osobitosti toga misnog reda Tandarić je u njemu našao isprepletene utjecaje različitih talijanskih misala, galikanskih i njemačkih, pa i francuskoga“. To je vrijedan pokazatelj stanja tadašnje latinske liturgije kod nas i uopće kulturnopovijesnog obzorja hrvatskoga glagoljaštva. Uređenost misnog reda svjedoči da je glagoljaš imao jasan stav u liturgijskim pitanjima i aktivan odnos prema jeziku kojim sesluži: on cijeni naslijeđeno, ali isto tako uvažava okolnosti svoga vremena i tekst usklađuje s potrebama toga vremena. Tekstološki zanimljivu situaciju koja govori o slojevitosti liturgijskih tekstova pronašao je uproprium de tempore krčkih brevijara. U starijim kodeksima uočio je da je podloga grčki tekst na temelju kojega je nastao staroslavenski predložak iz kojeg su prepisivana starozavjetna čitanja i poslanice. Međutim, u kodeksima mlađeg postanja nalaze se izravni prijevodi latinskih tekstova. U izdvojenim rečenicama tih mladih kodeksa, a one su osobito dokazno sredstvo, otkrio je galikansku podlogu', a u čitanjima iz Jeremije za Veliki utorak u Omišaljskom i Ročkom misalu primijetio jeda se dodaju isti retci (Ir 15.15-18 te9.1, 18-19) kao u franačkim misalima što «najvjerojatnije predstavlja ostatak liturgijskog supstrata na koji je nadošla glagoljska liturgija»". O pitanju organiziranosti glagoljaške djelatnosti, govorio je na više mjesta, tako npr. u radnji o liturgijskim sekvencijama".. U kodeksu Padovanskoga brevijara prebrojio je pet različitih pisarskih ruku'", no taj “mehanički" dokaz ne bi siim bio dostatan za dokazivanje da je kodeks nastao u pisamici. Ipak, raščlamba jezika kodeksa otkrila je očito sustavno njegovani prepisivački i prevoditeljski rad kakav se može zamisliti samo u okviru jedne pisamice. A na kakve ga je zaključke navelo proučavanje glagoljaških prijevoda, u prvom redu Evanđelja? Zarazliku od sekvencija i rituala, novozavjetnim je tekstovima izvornik u staroslavenskoj matici prevedenoj s grčkoga, kako u Evandeljima tako i u Apostolu. Vremenom su se svi oni pomlađivali i pohrvaćivali istovremeno se usklađujući s Vulgatinim tekstom. U tom se procesu uhrvatskim crkvenoslavenskim spisima primjenjivao prepisivački postupak koji ga odjeljuje od korpusa svih drugih redakcija. Zbog sime sinoptičke naravi teksta, nalazimo ga Evandeljima, a rjede u Apostolu. Radi se o slobodno prevedenim mjestima. Priredivač teksta skupinu riječi koja izvorno pripada jednom mjestu u evanđeoskom tekstu dodaje nekom drugom, srodnom kontekstu. Posljedica je da takvim mjestima paralelu ne nalazimo niti u grčkomili latinskom izvorniku, a niti ustaroslavenskom prijevodu Evanđelja. S obzirom da ga nalazimo primijenjena na istim biblijskim mjestima, a razasuta, ako ne u svim, onda barem u većini spomenika, Tandarić pretpostavlja da su slobodno prevedena mjesta svojstvena već izvornoj redakciji hrvatskoglagoljskoga teksta Evandelja. Nakon dokaza vezana uzčitanja Bvandelja u ritualnim tekstovima, ovo je drugi koji koristi u obranu tezeda sva evanđeoska čitanja u liturgijskim hrvatskoglagoljskim knjigama potječu iz jednoga jedinstvenog hrvatskoglagoljskog prijevodnog teksta četveroevanđelja i Apostola. % Tandarić 1993:118/119. * Tandarić 1993:34. * Tandarić 1993:33. * Tandarić 1993:66. " Tandarić 199331