Legenda de Patras u hrvatskoglagoljskim brevijarima 7 legenda je postala osobito popularna na Zapadu kao dio Legende aurea Jacoba de Voragine. Svetački kult Antuna Opata prešao je egipatske granice i proširio se u istočnoj i zapadnoj Crkvi. Kosti su mu iz pustinje prenesene u Aleksandriju 561., a potom u Carigrad 635. No, najveći dio relikvija je oko 1000. prebačen u Francusku i od 1491. nalaze se u svom posljednjem obitavalištu, crkvi Saint Julien u Arlesu. U martirologijima i sinaksarijima 17. siječnja (dan smrti) slavi se kao blagdan sv. Antuna Opata. Ikonografski je opat prikazan.kao bradati starac s kukuljicom i monaškim habitom. Podupire se o štap, koji ili simbolizira njegovu duboku starost ili podsjeća na onemoćale ljude, kojima je srednjovjekovni monah dužan pomagati. U ruci ili obješeno o štap opat nosi zvonce, koje vjerojatno označava svečevu nadmoć nad zlim duhovima. Često se uz noge sv. Antuna prikazuje svinja kao znak njegove pobjede nad grijehom. Istoznačni simbol duhovne pobjede su i snopovi vatre u Antunovim rukama ili pod nje- govim nogama. Svečev ugled i omiljenost u puku ogleda se u tome što je sv. Antun štovan kao zaštitnik vatrogasaca, grobara, svinjara, oboljelih od zaraznih bolesti, pa i domaćih životinja. Pustinjački lik sv. Antuna bio je čest motiv u srednjovjekovnoj, renesansnoj, kao i novovjekovnoj umjetnosti. 1 u Hrvatskoj se kult sv. Antuna Opata rano razvio. Bio je usko povezan s ranokršćanskim monaštvom na hrvatskoj obali i osobito otocima, gdje su prema Jeronimovim Epistulae već krajem 4. i počet- kom 5. stoljeća postojali pustinjački samostani.!? Mnogi hrvatski lokaliteti, crkve i kapele posvećeni su sv. Antunu Opatu, a u Dalma- ciji se spomendan ovoga sveca slavio kao zapovijedani blagdan.!! U Primorju, u Istri i na otocima štovali su ga kao zaštitnika stoke od kužnih bolesti i zvali su ga “sveti Anton od praščića".!2 U Istri je ubicirano čak 33 crkve i kapelice posvećene sv. Antunu Opatu, sla- vili su ga na otocima Cresu, Rabu i Pagu, dok je na području Dubro- vačke Republike potvrdeno 13 kapelica i crkava sv. Antuna Opata des Athanasius, “Zeitschrift filr Kirchengeschichte", 2-3 (1979), str. 242-252. (10) Usp. B. Ostojić, Benediktinci u Hrvatskoj, \, Split 1963, str. 73. () dem. (12) B. Fučić, Terra incognita, Zagreb 1997, str. 81-83.