Marinka Šimi (Zagreb) MORAVIZMI U HRVATSKOGLAGOLJSKIM TEKSTOVIMA U leksiku ćirilometodskih iekstova očuvan je velik broj moravizama, što vrijedi i za hrvatskoglagoljske tekstove. U ovom se članku želi ukazati na neke probleme u vezi s moravizmima u našim tekstovima, i to na primjerima: drekolo, drevle, komskanie i leksemima s korijenom r&sn-. Zaključeno je da se navedeni leksemi pojavljuju u najstarijim hrvatskoglagoljskim fragmentima, misalima i brevijarima. Povijest Velike Moravske usko je povezana s ćirilometodskom djelatnošću, ali kad jeriječ o moravizmima i utjecajima na slavenski prijevod Biblije, ne smijemo nipošto zanemariti činjenicu da je najmanje 50 godina prije dolaska Konstantina (Ćirila) i Metoda u Moravsku to bilo kristijanizirano područje. Pokrštavanje su na tom terenu provodili irsko-škotski misionari u tijeku 8. st., a bavarski u prvoj polovici 9. st. 1 pored bogoslužja na latinskom, propovijedali suna narodnom jeziku i prevodili osnovne molitve. U svoje su latinske knjige unosili slavenske glose. Tako je stvorena predćirilometodska slavenska pismenost na tom području, a time i plodno tlo za slavenske misionare u Moravskoj. U jednoj aliteramoj sredini nebi Braća sa svojim učenicima mogla tako brzo odgojiti svoj podmladak. Poznato je da im je panonski knez Kocelj dao na raspolaganje 50 učenika.' Jezik prvih Čirilovih prijevoda bio je slavenski, makedonski govor izokolice Soluna koji do tada nije bio izgrađeni književni jezik. Prevodeći u Moravskoj Ćiril i Metod su postupali kao i inače pri nastanku prvoga književnog jezika: nekultivirano narječje makedonskih Slavena uzdigli su u vrlo kratkom vremenskom periodu na razinu vjerskog kulta i književnog jezika. Pri tome je do izražaja došao neobično ist jećaj prvih slavenskih prevoditelja za sve jezične izraze i sredstva. Spretno su iskorištene izražajne mogućnosti makedonskog govora, takođeri grčki leksik i sintaktičke konstrukcije. Ćiril je u svojim prijevodima vješto iskoristio neke sintagme bizantske civilizacije i adaptacije grčkih kalkova. Stupanjem na moravsko tlo taj je književni jezik počeo dobivati prve nemakedonske osobine iz lokalnoga narodnog jezika, posebice u leksiku i time postajao službeni zajednički slavenski jezik. Širi i nadnarodnosni karakter dobivao je zarana taj jezik i stoga što Moravska nije bila jezično jedinstvena: u njoj su obitavala slovačka, češka, lužičkosrpska i poljska plemena, kao ni !._v. Štefanić 1963.