L. TURKALJ, Sintaksa aktivnih participa u hrvatskoglagoljskom SLOVO 67 (2017) na onim mjestima gdje ga ima i u grčkom originalu, dok je u latinskom tekstu odnosna rečenica (usp. VALJAVEC 1889: 31-33). F. Pastrnek je u radu o prijevodu grčkih članskih konstrukcija u starocrkvenoslavenskom prijevodu psaltira i evandelistara usporedio i dopunio Valjavčeve primjere (usp. PA- STRNEK 1903: 366-391).! U studiji o članu u slavenskim jezicima J. Kurz se bavi pitanjem prijevoda grčkoga participa s članom u starocrkvenoslaven- skom korpusu evanđelja i psaltira (usp. KURZ 1937--1938; 1939--1946). Psal- tirske primjere preuzima iz Pastrnekove studije, provjerene prema novijem Sever janovljevu izdanju Sinajskoga psaltira. Sintaksom aktivnih participa u starocrkvenoslavenskom jeziku i njihovim odnosom prema grčkom originalu bavi se R. Večerka prilažući, uz primjere iz kanonskih tekstova evanđelja, mo- litava i žitija, i one iz kanonskoga Sinajskoga psaltira (VEČERKA 1961). Na korpusu hrvatskih crkvenoslavenskih misala temeljena je sintaktička studija J. Reinharta, koja zahvaća i participske konstrukcije. Supostavljajući varijan- te iz usporednih istočnih tekstova kao i grčke i latinske paralele autor prati u kojoj je mjeri tekst u pojedinim hrvatskoglagoljskim tekstovima arhaičan ili pomlađen (REINHART 1993). U ovom će se radu opisati oblici, uporabe i rečenične uloge aktivnoga par- ticipa prezenta i prvoga aktivnoga participa preterita u hrvatskoglagoljskom psaltiru. Oni, za razliku od od /- i trpnih participa, u sintaktičke odnose u rečenici ulaze kao samostalne jedinice. Morfološki su pravi pridjevi, s punom imeničkom i pridjevskom sklonidbom, te se mogu slagati ne samo sa subjek- tom nego i s rečeničnim članovima u kosim padežima (VEČERKA 1961: 5; HCJ 2014: 184). Razmotrit ćemo kakav je njihov odnos prema participima i konstrukcijama grčkoga predloška. Prije usporedbe u sljedećem će se poglavlju predstaviti kratak pregled po- vijesnoga razvoja i poimanja participa u grčkom jeziku kao i utjecaj hebrej- skoga jezika i književnosti na prijevod i uporabu participa u grčkom Starom zavjetu. 2. PARTICIPI U GRČKOM JEZIKU O dvostrukoj naravi panticipa, pridjevskoj i glagolskoj, govori već njegovo latinsko ime (pars "dio", capio 'uzimam') kao i grčko, ueroy#, kojim ga na- ziva Dionizije Tračanin jer dijeli i jedne i druge značajke (Mero77 šav: 2išig erxovca rčg Ty dvoparov ičidrNc0&) (ROBERTSON 1915: 1101). Dok pridjev izražava kvalitetu u mirovanju, particip je predstavlja u kretanju. Po- 1 Na temelju prijevoda grčkoga participa s članom zaključio je da se ni u drugim članskim konstrukcijama ne može računati s utjecajem latinskoga prijevoda. 114