Botica, |. Galović, T. Glagoljica u sveučilišnoj nastavi na primjeru kolegija Hrvatska epigrafija i paleografija Arh. vjesn. 59(2016), str. 141-155 su je obogatile, a da je nisu promijenile. Ta raznolikost je prije svega upisana u geografiji, u dodiru između Istoka i Zapada, između Europe Sjevera i one Juga. Ona je potom bila plod povijesti. Hrvatska je prihvatila nasljeđe Rimskoga carstva oko Salone, prijestolnice rimske Dalmacije. Slavenskoga podrijetla, ona je uključila u neprekinutu slavensku ba- štinu doprinose svojih karolinških, bizantskih, venecijanskih i južnotalijanskih, panon- skih i osobito madžarskih susjeda. Ona se obratila latinskome kršćanstvu, prva među sla- venskim narodima, što ju je postavilo na konfliktnu granicu (kako se to još danas vidi) pravoslavnoga kršćanstva; no ona ju je i integrirala, na način koji bi danas trebalo bolje prepoznati, u latinski, kršćanski svijet, kolijevku Europe. lako je ,krajnje područje Euro- pe na istoku, dokle seže uporaba latinskoga jezika i pisma u diplomatičkoj praksi“, ona je znala ujediniti pisani latinski s ćirilicom i, osobito na razini liturgije, s glagoljicom, što je papa Inocent IV. prihvatio sredinom XIII. stoljeća" 'Takve su postavke oblikovale i znanstveni habirus prof. dr. sc. Mirjane Mati- jević Sokol, najprije u znanstvenom radu pri Akademijinu Zavodu za povijesne zna- nosti, a potom i u znanstveno-nastavnoj praksi na studiju povijesti Filozofskoga fa- kulrera Sveučilišta u Zagrebu.“ Upravo je ona 2006. godine kao pročelnica Katedre za pomoćne povijesne znanosti, metodiku nastave povijesti i metodologiju historije, mjerodavne za pomoćne povijesne discipline na studiju povijesti Filozofskoga fakul- teta Sveučilišta u Zagrebu,' uputila autore ovoga priloga, tada znanstvene novake, da osmisle izborne predmete kojim bi se obradivala tropismena i trojezična vrela kao važni identifikatori hrvatske kulture i povijesti, o kojima se malo govorilo u nastav- nim procesima dotadašnjih studija povijesti. 'Tako je studij pomoćnih povijesnih znanosti, odnosno nastava na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu obogaćen novim izbornim predmetima Hrvatska epigrafija i paleografija I (HEP 1) i Hrvatska epigrafija i pa- leografija 1 (HEP 1I), koji su ponudili pregled najvažnijih epigrafskih spomenika i paleografskih vrela hrvatskoga srednjovjekovlja i ranoga novovjekovlja sa svojom pozicijom u historiografiji, kulturi i javnosti. Novim spoznajama zapravo su se naj- više obogatili njihovi izvoditelji, osobito o glagoljaštvu i glagolitici kao povijesnom fenomenu i kulturnoj riznici, a nadamo se da su štogod od nas i iz literature naučili i studenti. Jedan od najvećih dobitaka proisteklih iz tih kolegija je taj što smo samo- uko svladali vještinu čitanja i preslovljavanja kurzivne glagoljice i hrvatske ćirilice te danas možemo pristupiti kojemu god povijesnomu vrelu hrvatskoga jezika i pisma. Le Goffi, J. Predgovor francuskome izdanju prvoga sveska edicije HAZU ,Hrvatska i Europa“. Hrvatsko slovo (Zagreb). 4, 190(1998), str. 4. Botica, I., Galovi« Prof. dr. sc. Mirjana Matijević Sokol — biobibliographica sexagenariac dicata. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Flozofikog fskultera Sveučilišta u Zagrebu (Zagreb). 44 (2012), str. 61-89. 'Od 2013. službeno se naziva Katedra za pomoćne povijesne znanosti i merodologiju historije. Sumaran pregled njezine povijesti vidi u: Galović, T. O stotoj obljetnici utemeljenja Katedre (1908. — 2008.). Pro tempore : časopis srudenata povijesti (Zagreb). 6, 6-7(2009), str. 362-365.; Galović, T. O stotoj obljernici utemeljenja Katedre (1908. — 2008.). URL: hrrp:/hvww.ffog.unizg hr/pov/pov2/file.php?folder=lodsjek&file=kat_pp2_povijest. (30.04.2016.). 143