Senisko-modruška ili Krbavska biskupija I. (402-417) senjskom biskupu Laurenciju.“ Bilo je pitanje nije li u pismu riječ o nekoj drugoj biskupiji sličnoga imena, kao Segni i Siena u Iraliji, ali ondje ne znaju za biskupa Laurencija. Poslije toga nema spomena Senjske biskupije sve do 1169. Vjerojatno je obnovljena sredinom 12. stoljeća. Na provincijskom saboru u Splitu određene su joj granice. Tada je Senju pripao i |cd1n dlo Like. Dakako da pitanje granica nove biskupije nije bilo tako brzo šeno.“ Granice nisu bile stalne i njihovo je širenje i sužavanje mnogo ovi- silo od svjetovnih gospodara“'. U 15. stoljeću pod Senjsku biskupiju pripadaju srednjovjekovne župe Senj i Gacka. Inocent: Područje biskupije već je u drugoj polovici 15. stoljeća pod jakim udarom turskih pljačkaša. Turci ga nisu sebi nikada podložili, ali je bilo izloženo stal- nim četovanjima i pljačkama, pa će sredinom 16. stoljeća biskupija imati samo tri župe: Senj, Otočac i Brinje. Uistinu je samo prva župa mogla bar donekle djelovati. O utemeljenju kaptola nemamo podataka do godine 1185, od kada poči- nju njegova akta. Njemu su ovlasti bile odredene općim crkvenim pravom. Do 1333. imao je i pravo biranja biskupa. Te godine papa Ivan XXII. imenuje izravno novog senjskog biskupa, augustinca Ivana iz Pise, a kaptol izabire svoga kandidata Bernarda.“ Spor je nekako zagladen tek 1338. obostranim prihvaćanjem papina kandidata.“ Da bi se jasnije odredio odnos kaptola pre- ma biskupu, donesen je 1340. Statut Senjskog kaptola." U Statutu ima 31 odredba kojom su određena prava i obveze kanonika i biskupa. Tako saznajemo da su u kaptolu biskup i 12 kanonika, da je glavni prihod biskupijska desetina, itd.“ Statut daje pravo kaprolu da izabire župnike Pismu koje su objavili Migne (Patrs /atini, 20, 607-608), Farlati IV. (115-116) i Sladović (93). Rukopis toga teksta nalazi se u Biblioteca Apostolica Vaticana, ms. Vat. Lat. 7222, pp. 281-282. Ispisi su vjerni originalu, osim što je na par mjesta izmijenjen red riječi, što ne utječe na razumljivost teksta. Vidi također: Andrija RAČKI, Najstarija vijest o senjskoj biskupiji, KL, 47 (1896), 15, 117-119. Usp. članke Slavka Kovačića (Splitska metropolija u 1 Krbavske biskupije od Mateja Marute do Š 11-82. *_ Južne granice se tiče orpis senjskog kaperana od 25. travnja 1500, u kojem ovaj odgovara senjskom vikaru da Cesarica pripada Senju, jer je tako odredio knez Bernardin koji je ondje sa svojim stricem Martinom izgradio erkvu (Kukuljević, Z4iine, str. 181-182) * CD, X., 272, na str. 363-367; 367-369; 369-371. str. 370-371 stolječu) i Mile Bogovića (Pomicanje sjedišta imuna Kožičića Benje) u zborniku Krhanska biškupija, str. Dosadašnji su autori, na osnovi sačuvanih prijepis: analize teksta ne može prihvatiti. Mile BOGOVI Senjskog kaptola, SZ, 15 (1988 ), str. 18. držali da je Starut donesen 1380, što se na temelju kvene prilike u Senju u 14. stoljeću i Sratur *_O ovoj je problematici objavljeno dosta radova na koje smo već ukazal ponavljai. m pa nemamo namjeru to ovdje