Senisko-modruška ili Krbavska biskupija

I. (402-417) senjskom biskupu Laurenciju.“ Bilo je pitanje nije li u
pismu riječ o nekoj drugoj biskupiji sličnoga imena, kao Segni i Siena u Iraliji,
ali ondje ne znaju za biskupa Laurencija. Poslije toga nema spomena Senjske
biskupije sve do 1169. Vjerojatno je obnovljena sredinom 12. stoljeća. Na
provincijskom saboru u Splitu određene su joj granice. Tada je Senju pripao i
|cd1n dlo Like. Dakako da pitanje granica nove biskupije nije bilo tako brzo
šeno.“ Granice nisu bile stalne i njihovo je širenje i sužavanje mnogo ovi-
silo od svjetovnih gospodara“'. U 15. stoljeću pod Senjsku biskupiju pripadaju
srednjovjekovne župe Senj i Gacka.

 

Inocent:

 

 

     

 

 

Područje biskupije već je u drugoj polovici 15. stoljeća pod jakim udarom
turskih pljačkaša. Turci ga nisu sebi nikada podložili, ali je bilo izloženo stal-
nim četovanjima i pljačkama, pa će sredinom 16. stoljeća biskupija imati samo
tri župe: Senj, Otočac i Brinje. Uistinu je samo prva župa mogla bar donekle
djelovati.

 

O utemeljenju kaptola nemamo podataka do godine 1185, od kada poči-
nju njegova akta. Njemu su ovlasti bile odredene općim crkvenim pravom.
Do 1333. imao je i pravo biranja biskupa. Te godine papa Ivan XXII. imenuje
izravno novog senjskog biskupa, augustinca Ivana iz Pise, a kaptol izabire
svoga kandidata Bernarda.“ Spor je nekako zagladen tek 1338. obostranim
prihvaćanjem papina kandidata.“ Da bi se jasnije odredio odnos kaptola pre-
ma biskupu, donesen je 1340. Statut Senjskog kaptola."

 

 

U Statutu ima 31 odredba kojom su određena prava i obveze kanonika i
biskupa. Tako saznajemo da su u kaptolu biskup i 12 kanonika, da je glavni

prihod biskupijska desetina, itd.“ Statut daje pravo kaprolu da izabire župnike

 

Pismu koje su objavili Migne (Patrs /atini, 20, 607-608), Farlati IV. (115-116) i Sladović (93). Rukopis
toga teksta nalazi se u Biblioteca Apostolica Vaticana, ms. Vat. Lat. 7222, pp. 281-282. Ispisi su vjerni
originalu, osim što je na par mjesta izmijenjen red riječi, što ne utječe na razumljivost teksta. Vidi
također: Andrija RAČKI, Najstarija vijest o senjskoj biskupiji, KL, 47 (1896), 15, 117-119.

Usp. članke Slavka Kovačića (Splitska metropolija u 1

Krbavske biskupije od Mateja Marute do Š

11-82.

*_ Južne granice se tiče orpis senjskog kaperana od 25. travnja 1500, u kojem ovaj odgovara senjskom
vikaru da Cesarica pripada Senju, jer je tako odredio knez Bernardin koji je ondje sa svojim stricem
Martinom izgradio erkvu (Kukuljević, Z4iine, str. 181-182)

* CD, X., 272, na str. 363-367; 367-369; 369-371.

str. 370-371

     

 

  

stolječu) i Mile Bogovića (Pomicanje sjedišta
imuna Kožičića Benje) u zborniku Krhanska biškupija, str.

 

  

  

Dosadašnji su autori, na osnovi sačuvanih prijepis:
analize teksta ne može prihvatiti. Mile BOGOVI
Senjskog kaptola, SZ, 15 (1988 ), str. 18.

držali da je Starut donesen 1380, što se na temelju
kvene prilike u Senju u 14. stoljeću i Sratur

 

    

*_O ovoj je problematici objavljeno dosta radova na koje smo već ukazal
ponavljai.

m

 

pa nemamo namjeru to ovdje