priopćenja BIBLIJA U HRVATA ĆIRILOMETODSKA BIBLIJA [ NJENA SUDBINA MEĐU HRVATIMA Kad su Hrvati došli u našu današnju postojbinu, početkom VI. stoljeća, bili su mnogobošci (pogani). Primanjem kršćanstva uključivali su se u onovre- mene civilizacijske procese. Hrvatska nije pokrštena u jednom jedinstvenom procesu, niti iz jednoga središta. Misionari su dolazili iz Rima i Carigrada, a osobito iz Akvileje. Organiziraniji proces kristijanizacije, s naglašenim politič- kim ciljevima, dolazi iz Salzburga, pomognut modernijim misionarskim radom irskih redovnika, koji su pokrštavanje pratili i prevođenjem najpotrebnijih tek- stova na narodnom jeziku. Latinski jezik kod zapadnih pokrštenih naroda, pa tako i kod Hrvata, postaje jezikom civilizacije, kulture, diplomacije i religiozne prakse. Taj jezik postaje i jezikom prvih tekstova koji su napisani u okviru rane kršćanske kul- ture. Glavnina stanovništva sigurno je još održavala mnogoboštvo, poganske kultove, praznovjerje. Jedan od najljepših spomenika koji se vezuje uz pokršta- vanje Hrvata, Višeslavova krstionica, čini se da je iz toga vremena, iako o nekom knezu Višeslavu ne znamo ništa. Kasnija tradicija ovaj spomenik vezuje uz pokrštavanje Hrvata u Dalmaciji. Kad su hrvatski knezovi, već pokršteni i uključeni u političke i religiozne procese Zapada, počeli obnavljati zapuštene stare crkve, ali i graditi nove, susreli su se s imenima i likovima biblijskih ličnosti Staroga i Novoga zavjeta. Biblija kao sveta knjiga, ali i kao predmet, postaje središte kulta riječi. Hrvat- ski, ali i drugi slavenski knezovi, iz svojih kneževina tokom IX. i X. st. hodo- časte u Akvileju da se upišu u tzv. Čedadsko evanđelje (Codex Aquileiensis), koje je prema tradiciji svojom rukom napisao sveti Marko. To su npr. knez Trpimir i njegov sin Petar, knez Branimir i njegova žena Maruša, zatim još knezovi Pribina, Rastislav, Kocelj. Jamačno su tada zapisani bar kraći evan- đeoski tekstovi i nužne molitve na narodnom jeziku, »bez ustroenija«, kako je o tom razdoblju i o tim tekstovima napisao Črnorizac Hrabar. Godine 863. krenula je iz Carigrada misija Konstantina Ćirila i Metoda na poziv moravskoga kneza Rastislava u Moravsku, među Slavene. Braća iz Solu- na, »gdje svi govore čisto slavenski«, po nalogu carskoga dvora već su nekoliko puta bili slani u misije: vrlo je uspješna bila misija među Hazare, gdje se Ćiril dobro upoznao s hebrejskim tekstovima Biblije, a pročitao je i neki pobliže nepoznati »ruski psaltir«. Druga misija, među Saracene, nije bila tako uspje- šna, ni politički ni vjerski. Misija među Slavene najvažniji je povijesni događaj IX. st. u Evropi, koji se duboko urezao u kulturu svih Slavena, pa tako i 88