OCJENE 1 PRIKAZI SLOVO 59 (2009) ne, kvalitetno predočene, u posebne «okvire» izdvajaju se karte, životopisi, kronološki pregledi, na «klapnama» korica ispisana je glagoljska azbuka, pa u svakom trenutku čitatelj može provjeriti svoje znanje glagoljice i čitati odabran tekst. Ključno je: zavodljivost suvremenim tehnološkim mogućno- stima predočenja vizualne atraktivnosti naših glagoljskih tekstova nije našla odraz u njihovu prenaglašavanju. Slika dakle prati riječ, a ne obrnuto. U uvodnom poglavlju Glagoljsko pismo autorica tumači njegovo po- drijetlo u skladu s uvriježenim suvremenim slavističkim tumačenjima, ra- sprostranjenost, odnos prema fonološkomu ustroju staroslavenskoga jezika, grčkomu pravopisanju te izvornoj grafičkoj koncepciji (ideji) slova koju je oblikovao filološki nadaren um u IX. st. U posebno grafički izdvojenom potpoglavlju podastire osnovne razvojne procese koji su kroz prijelazno razdoblje u XIII. st. doveli do oblikovanja uglate (ustavne) glagoljice, kao i promjene u grafemsko-fonemskim odnosima. Uz posebno grafički obilje- žene podvrste hrvatskoga glagoljskog pisma, zajedno s pridruženim primje- rima, tumači nastanak kurzivne minuskule preko poluustava (»prijelaznoga pisma«), te posebnu pozornost usmjerava k tumačenju grafematičkih osobi- na hrvatske glagoljice — isključivanju jednih slova, te uključivanju drugih. Termini s tumačenjima izdvajaju se u posebne okvire i dodatno tumače. Postav stranice time postiže optimalnu preglednost, nalik na internetske portale. Zato se uglavnom i ne očekuje čitanje ove knjige u kontinuitetu, nego upravo odabirom poglavlja koji slijedi interes i znatiželju pojedinca. Osnovni dio knjige razlomljen je u dva poglavlja, ovisno o načinu pisa- nja tekstova - rukom ili tiskanjem. Cjelina Glagoljica pisana rukom organi- zirana je dalje u potpoglavlja prema tekstnim vrstama i njihovoj sačuvanoj formi, zadržavajući unutar svake jedinice kronološko načelo prezentacije. Kao najstariji tekst ispisan na hrvatskom prostoru autorica naznačuje Kločev glagoljaš, koji pripada i općem »kanonu staroslavenskih tekstova«, napisa- nih u XI. st. Uz navođenje osnovnih filoloških vrijednosti ovoga spomenika (sadržaj i jezične osobine), te elemenata po kojima se veže za hrvatski pro- stor, do izražaja dolazi upravo jedna kataloška osobina koja prožima cijelu knjigu: vrlo se iscrpno donose podaci vezani za sudbinu rukopisa, mjesto njegova čuvanja, te osnovni bibliografski podatci o prvim objavama u znan- stvenim publikacijama. Od niza hrvatskoglagoljskih fragmenata iz XII. i XIII. st., u kojima se upravo dokumentira nastanak hrvatske glagoljice, pre- 377