'SLOVO 59 (2009) filološkoga uma, sa svim mijenama koje nosi vrijeme). Širinom koncepcije, interpretacijama utemeljenima na novim spoznajama, intenzitetom i pouz- danošću opisa istaknutih glagoljskih spomenika, dobrim poznavanjem povi- -jesnih okvira u kojima se u nas glagoljaštvo, kao svojevrstan »kulturni pol«, razvija, i to u široku protegu — od IX. pa do XX. st., autorica je pokazala da se ovom kompleksu ne smije pristupati ni jednostrano: pojednostavljivanja su dakako - radi preglednosti i prostornog ograničenja — prijeko potrebna, no ona mogu provoditi samo oni koji su među mnoštvom naših pisanih spo- menika, i još bogatijom sekundarnom — domaćom i stranom — literaturom kadri svojim znanjem i iskustvom dobro razlučivati bitno od onog manje važnoga, kojima su kriteriji za takvo postupanje posve jasni, koji imaju sna- gu integracijskoga poteza, no istodobno i osjećaj za važne detalje, u kojima se upravo nerijetko najbolje odslikava duh i kulturna potencija određenoga vremena i prostora. Ovakav tip monografije mogla je, dakle, sastaviti samo osoba s vrlo jasnom predodžbom zainteresiranoga laika, kojoj je promica- nje poznavanja naše glagoljaške baštine — a ne zatvaranje u istraživačku manufakturu — godinama iznimno na srcu. S druge pak strane, i posljednjih desetljeća iznimno razvijene tehničke izdavačke mogućnosti, omogućile su primjerenu prezentaciju osjetljivih, katkad u izvorniku teško čitljivih, pi- sanih spomenika. Brojni zapisi, cjeloviti kodeksi i fragmenti, sačuvani u knjižnicama i arhivima širom domovine i svijeta, i na ovaj su način postali dostupnijima. Premda je knjiga nastala na temelju kataloga za izložbe o povijesti hrvat- ske pismenosti u Dublinu (2000.-2001.) i Berlinu (2002.), koje je autorica sastavila i osmislila u suradnji s nakladničkom kućom Erasmus (na čelu sa Srećkom Lipovčanom), izdavačem i ove knjige, ona daleko nadrasta su- hoparan izvorni žanr uz izložbe pratećih materijala: reprezentativan je to pregled glagoljske pismenosti na svoj širini naših prostora, u svim materi- jalima, kroza sve fimkcionalne stilove jezika kojima se pisalo glagoljicom »crkvenoslavenski i hrvatski (čakavski)«. U osnovi kataloška organizira- nost ostavlja traga i u organizaciji knjige u manje cjeline, ponajviše po sa- držajnome kriteriju, djelimice i po funkcionalnome (epigrafika, manuskrip- ti, tisak), uz poštivanje kronologije (srednji vijek, humanizam, novi vijek, suvremeno doba). Velik doprinos u lakoj prohodnosti kroz složenu knjišku strukturu njezino je grafičko i likovno uređenje: ilustracije su pomno bira- 376