Iz sintakse O cuHTaKCUCe Kožičićeva MUCCAMA XPYAUKO2O Misala hruackoga' III. Koaxnamaa Ivana Eterović MieaHa 9dTepoBu4 Sveučilište u Zagrebu 3arpeGekuši yrimsepeurer Jozo Vela Moso Beaa Staroslavenski institut, Zagreb Crapocaasanckiii uicnryr, Šarpeć Nacrtak Misal hruacki (1531) Šimuna Kožičića Benje zauzima posebno mjesto među hrvat- skoglagoljskim misalima. Recentna su istraživanja naime utvrdila da je prvoj hrvatskoj potpunoj redakciji biblijskih čitanja prema Vulgati, pri čijem se priređivanju Kožičić zasigurno služio nekim onovremenim latinskim misalom venecijanske provenijencije. Budući da je sintaksa ostala uglavnom izvan dovida dosadašnjih istraživanja, ovdje se pažnja sustavnije posvećuje upravo toj jezičnoj razini. Slijedeći latinsku sintaksu, Kožičić s jedne strane rabi oblike i konstrukcije kojima odstupa od hrvatskocrkvenoslavenske tradicije, dok s druge strane gdj kad odstupa i od latinskoga i od hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika dajući prednost starohrvatskim konstrukcijama. Time se osmišljenost njegove koncepcije književnoga jezika, u kojoj je odnos hrvatskih crkvenoslavenskih i starohrvatskih (čakavskih) jezičnih elemenata uređen i donekle standardiziran, potvrđuje i na sintaktičkoj razini. lako raščlamba odabranih sintaktičkih tema očekivano potvr- duje jaku ovisnost Misala hruackoga o latinskome predlošku, ujedno ukazuje i na to da s naglašavanjem toga utjecaja ne valja pretjerivati. Kožičić ne preslikava slijepo latinske konstrukcije samo radi približavanja predlošku, već latinski jezik shvaća ponajprije kao poticaj i primjer gradnje vlastitoga književnoga jezika te njegova oblikovanja na jasnim sintaktičkim načelima. * Članak je nastao u okviru rada na znanstvenim projektima Enciklopedija hrvatskoga glagoljaštva i Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije, koje financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske. 2013 Ne2