Ivana Eterović, Jozo Vela Ključne riječi hrvatski crkvenoslavenski jezik, riječka glagoljska tiskara, Šimun Kožičić Benja, Misal hruacki, Vulgata, sintaksa Pe3tome Muccaa xpyauyxuii (1531) Ilumysa Koxusnmsa Berin saiuMaer oco6oe Mecro cpeau XOPBAICKOTAATOAHYECKHX MHCCAAOB. COBPEMEHHBMU HCCACAOBATEAAMH AOCIO- BEpHO YCTaHOBAEHO, 410 B HŠM COAEPAHTCA IEpBAA MOAHAJI XOPBATCKAA Pe4aKLA GuGaelickux vrenuši 13 ByAbzanti, B NOATOTOBKE KOTOpOII KOXHNHY HECOMHEHHO 1OAKSOBAACA HEKHM €My COBPEMEHHBIM AATHHCKHM MHCCAAOM BEHELIMAHCKOTO PO- ucxoxaeNIA. TIOCKOAKY B CYLECIBYIOLHX HCCA&AOBAHAX MUCCaM Xp1jauKoo ero CIHTAKCIC AO CHX NOP H€ GKLA OIMCAH, B HACTOANJEČI CIATKE MI OCHOBHOE BHHMA- HiE YACAAEM HMEHHO 9TOMY ASBIKOBOMY YPOBHIO AAHHOTO NAMATHIUKA, KaabKnpyA "AAIMHCKHE CHHTAKCHYECKHE KOHCI PYKLIHI, KOXKHYHY OTCIYNAET, € OAHOII CTOPOHI, O xOpBarckoraaroaneckoii 1paimim, € Apyroit — 1 OT CIPYKTYPK AATHHCKOTO TeKCIa, IIPeANOWHTAA APEBHEXOPBATCKME KOHCIPYKLMH. TeM CAMIM &r0 KOHIIEN UMA XOPBATCKOTO AHTEPATYPHOTO AŠBIKA, BKOTOPOII COOTHOLICHHE EPKOBHOCIABAHCKHX 11 ApeBHEXOPBATCKHX (HAKABCKUX) A3KIKOBMX PAEMEHTOB IPHBEAEHO B CTPOTINI NO- PAAOK 11 AO HEKOTOPOII CTENMEHMH CTAHAAPTHSOBAHO, SAAElICIBOBAHA H HA CUHTAKCHYE- CKOM yposHe. HecMOTpAa Ha T0 410 aHaAII3 pi4a CHHTAKCHY4ECKIX OGOPOTOB BIOAHE O>RMAAEMO AEMOHCIpUpyer JasncHMOCID MUCCaAa XPAUKOO OY AATHHCKOTO 11O- AAHHHIIKA, IpeyBeANHY4HBATI BAMAHME IOCAEAHETO, OAHAKO, He CAeAYET: JaTHHCKIHE KOHCTPYKLIHH CACIO KOTIMPYIOTCA KOHMNAEM H€ TOABKO B UCAAX NPUĆANACHHA K HOAAHHHKY, HO H NOTOMY, 410 HMEHHO AATUHCKIHII ASBIK OH C4ITTAET OGPašIJOM “Aaa )opMupoBaHINA COGCTBEHHOTO ANMTEPATYPHOTO ASHKA, NPHUČM NPERAC BCETO Ha CHHTAKCHNECKOM ypOBHE, Kniovespe cnosa 1epKOBHOCAABAHCKIII AJBIK XOPBATCKOI peAAKLIMM, pHeKCKaX TAATOAVYECKAJI TUNIO- rpadiua, Iluuyn Koxiami Beria, MuceaA xpyauxui, Byjaečama, cusrakcuc 1. Uvod Sintaktička istraživanja hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika uznapredovala su posljednjih godina.' no riječ je i dalje o najslabije istraženoj jezičnoj razini togajezika. U svojem jeistraživanju sintaktičkih svojstava najstarijih hrvatsko- 1._Na prvome mjestu valja istaknuti habilitacijsku radnju Johannesa Reinharta [REINHART 1993| i brojne sintaktičke priloge Milana Mihaljevića (npr. [MwsAiJEVIĆ 1990 1992; 1997; 2003; 2006; 2011]). Možemo ovdje izdvojiti i radove Jasne Vince, koja se bavila različitim pitanjima u vezi sa sredstvima izricanja izravnoga objekta i njihovim značenjem u hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku ([ViNCE MARINAC 1992; 1993; 1998; 2000] i [Vice 2008a; 2008b; 2008c|), među kojima su osobito zanimljivi oni u kojima se dotiče i nekih tema nadrečenične sintakse (npr. [VINCE MARINAC 1997; VINCE 2005]). Sintaksu hrvatskoglagoljskih psaltira 14. i 15. stoljeća (Lobkovicova, Pariškoga i Fraščićeva) analiziralaje u svojoj disertaciji Lucija Turkalj [TuRxa1 2012], dok je Ana Kovačevi \u svojem doktorskom radu istražila izražavanje negacije na morfološkoj, sintaktičkoj i suprasintaktičkoj razini u hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku [Kovačević 2012|. 2013 Ne2 1119