Vida Lučić, Primjer leksikografski zanemarene metaforizacije FILOLOGIJA 43(2004), 55—75 mantička raščlamba, ovdje provedena po kognitivnom modelu. Riječ je o lek- semima privrći (se) i privržen te njihovim izvedenicama.! Posljednjih je godina objavljeno nekoliko jednojezičnih rječnika hrvatskoga jezika: Rječnik hrvatskoga jezika Vladimira Anića (dalje: RHJ 1998), Rječnik hrvatskoga jezika Leksikograf- skoga zavoda »Miroslav Krleža« i Školske knjige, ur. Jure Šun,e (RH] 2000) te Hrvatski enciklopedijski rječnik ur. Ljiljane Jojić i Ranka Matasovića (HER). Osim tih rječnika posebno mjesto zauzima Akademijin Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (AR) jer je to još uvijek najveći dijakronijski rječnik hrvatskoga jezika. — U svima se njima privrći (se) i privržen dosljedno etimološki, tvorbeno i zna- čenjski razdvajaju. Prema AR-u i HER-u, koji od navedenih rječnika jedini imaju etimološke odrednice, glagol privrći (se) izvodi se iz praslavenskoga “vorgnoti *vrći' (rus. sepenymw), a pridjev prioržen iz praslavenskoga *oerzati “vezati' (rus. azpaamo)?. Lematizacija i značenja koje se nalaze u svim navede- nim rječnicima hrvatskoga jezika podržavaju tu razdiobu. S druge su strane, dvadeset četiri izvorna govornika hrvatskoga jezika' odgovorila da je oblik privržen kao opisni pridjev i glagolski pridjev trpni izveden iz hrvatskoga gla- gola privrći se, koji je opet izveden iz hrvatskoga glagola privrći. Izvorni su govornici značenjsku vezu između privrći i privrći se opisali kao metaforičku, gdje je značenje drugoga oblika metaforizacija prvoga. Leksikografski je nalaz tako u suprotnosti intuiciji izvornoga govornika hrvatskoga jezika — da ti leksemi, osim homofone i homografske osnove privrg-, imaju etimološke, zna- čenjske i tvorbene veze. U takvoj je situaciji zanimljivo do kakva bi zaključka o mogućoj povezanosti ta dva leksema došla lingvistička, ovdje ponajprije se- ! Da ti leksemi imaju zanimljivu povijest, primijećeno je za istraživanja koje je obavljeno kao priprema za izradu klasifikacijskoga rada za doktorski studij (Lučić 2004). U ovom seradu koriste i rezultati toga istraživanja. 2 U janjevačkom je govoru sačuvano starije fonološko stanje glagola vezati":infini- tiv je orzati. Primjer iz današnjega govora jest: Vrži fo magare za ogradu!. U janjevač« kome idiomu postoji i leksem prevrgnuli (se), koji je jedini sačuvani leksem korijena vrg-, a ima samo metaforičko značenje “nanijeti komu veliku bol počinjanjem nekog nedjela', podnijeti nesreću ili nezgodu zbog koje druga osoba u suosjećanju podnosi veliku bol'. Rabi se samo u kontekstu u kojem su i bliske osobe, npr. majke i djeteta Majka kaže Kiiku, preorgnula sam se! ako je dijete negdje palo i ozlijedilo se (dijete nije krivo za pad; infinitiv je preorgnuti s6). Učini li npr. sin neku veću nepodopštinu ili nedjelo, kao što je krađa, i time majku osramoti, ona će reći Kuku, priorgnuja me! (sin je skrivio taj čin; infinitiv je prevrgnuti). To su iznijeli informanti, rodeni Janjevci — Ana Zefićr. Golomejić (68), Rozika Ancić (35) i Zvonko Palić (30) 3 Uzorak čini: petnaest visokoobrazovanih izvornih govornika, od čega četrnaest u jezikoslovnim disciplinama, i devet izvornih govornika srednje školske spreme. U ukupnom je uzorku četrnaest žena i deset muškaraca, a dobna je struktura uzorka sljedeća: osam izvornih govornika ima manje od trideset godina, jedanaest između trideset i četrdeset godina, četiri između četrdeset i pedeset godina, a jedan ima više od šezdeset godina. 56