ra, Knjiga Mudrosti i Propovjednik.* Makabejske knjige izostavljene su iz prvot- noga staroslavenskoga prijevoda Biblije, kako doznajemo iz 15. glave Žitja Me- todijeva.? Ali, u hrvatskoglagoljskim liturgijskim knjigama, načinjenim prema liturgijskim obrascima Zapadne Crkve, nalaze se lekcije iz Prve i Druge knjige o Makabejcima, kao u latinskim brevijarima i misalima.'' U Makabejskim su knjigama opisani događaji iz mlađe izraelske povijesti, ne- mirno političko razdoblje u povijesti židovskoga naroda koje je trajalo između 167. i 134. godine prije Krista. U to vrijeme jake i nasilne grecizacije izraelskoga naroda, za vladavine seleukidskih vladara, osobito je bila neugodna tiranska vlast Antioha IV. Epifana, koji je u borbi za proširenjem svoje vlasti vodio odlučnu i rigoroznu politiku heleniziranja kraljevstva. Njegova je politika potaknula otpor u židovskome narodu, u židovskoj povijesti poznat kao makabejski ustanak.'' Obje Makabejske knjige potvrđene u hrvatskoglagoljskim tekstovima znatne su historiografske vrijednosti, no ujedno su i izrazito religiozne. Prva knjiga o Makabejcima (| Mak) nepoznatoga pisca danas je sačuvana na grčkom, a izvor- noje bila pisana hebrejskim jezikom potkraj 2. stoljeća prije Krista. Sadrži auten- tične dokumente utkane u književno tkivo i posjeduje izrazitu jednostavnost pri- povijedanja, snažnoga poetskoga naboja. Druga knjiga o Makabejcima (2 Mak), nastala nešto prije Prve, prvobitno je napisana grčkim jezikom. Djelo je to ano- nimnoga autora, koji je sažeo neki stariji spis tek imenom nam poznatoga Jasona Cirenca. Reprezentativni je primjerak helenističke književne vrste, tzv. »pateti- čne povijesti«. Grčka rukopisna tradicija obiju Makabejskih knjiga nastavlja se u latinskim, sirijskim i armenskim prijevodima. I latinska je rukopisna predaja bila vrlo bogata i raznovrsna, a Vulgatini tekstovi potječu iz Itale, starijega latinskoga prijevoda Biblije. Ukupno dvadeset i dva hrvatskoglagoljska rukopisna i tiskana brevijara iz razdoblja od konca 13. do polovice 16. stoljeća sadrže lekcije iz Prve i Druge * Usp. V. BADURINA-STIPČEVIĆ, »Mlađi hrvatskoglagoljski biblijski prijevodi«, Prvi hrvatski sla- vistički kongres: Zbornik radova, ur. Stj. Damjanović, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 1997., 521-526. 9 Metodije je za potrebe slavenskoga bogoslužja preveo cijelu Bibliju s grčkoga, uz izuzetak Knjiga o Makabejcima: »Ponajprije od svojih učenika izabere trojicu svećenika, vještih brzopisaca, i za kratko vrijeme prevede sve knjige Pisma potpuno, osim Makabejaca, i to s grčkoga jezika na slavenski - za šest mjeseci ...«, cit. prema: Žitja Konstantina Ćirila i Metodija i druga vrela (preveo i protumačio J. Bratulić), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1985., 115. 19 U stručnoj biblijskoj literaturi spominju se četiri Knjige o Makabejcima: deuterokanonske Prva i Druga, koje su naknadno uvrštene u katolički biblijski kanon, te apokrifne knjige Treća i Čenvrra. Po- jam kanon upotrebljavo se u crkvenoj tradiciji od 4. stoljeća, kao oznaka za zbirku svetih biblijskih knjiga. Termine protokanonske i deuterokanonske knjige prvi je uveo bibličar Siksto iz Siene u 16. stoljeću. Tu su podjelu prihvatili katolici, a Židovi i protestanti duterokanonske knjige nazvali su apo- krifima. Spisi koje Katolička Crkva drži apokrifima oni pak nazivaju pseudoepigrafima. O tome usp. s. v. Bibbia, Enciclopedia Catolica, vol, U, Cit4 del Vaticano, 1949., col. 1547. ! W.KELLER, Povijesi Židova. Od biblijskih vremena do stvaranja Izraela, Naprijed, Zagreb, 1992., 17. 391